Početna Magazin Godine Identifikovani prvi znaci Alchajmerove bolesti

Identifikovani prvi znaci Alchajmerove bolesti

Identifikovani prvi znaci Alchajmerove bolesti

Naučnici su identifikovali prve fiziološke znake Alchajmerove bolesti.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Džulijan Mur u sceni iz filma „Still Alice“

Istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Communications, jeste jedno od dosad najobuhvatnijih istraživanja o razvoju ove bolesti. Naučnici su koristili moćan informatički alat za analizu mega podataka.

Alen Evans i Jaser Iturija Medina sa Univerziteta Mek Gil u Kanadi, analizirali su, zajedno sa svojim kolegama, više od 7.700 skenova mozga 1.171 osobe u različitim fazama bolesti. Analizirali su, takođe, uzorke krvi i likvora (cerebrospinalne tečnosti), kao i kognitivni nivo.

Uzeti su u obzir: koncentracija amiloida, metabolizam glukoze, cerebralni protok krvi, funkcionalne aktivnosti i cerebralna atrofija u 78 oblasti mozga, što obuhvata kompletnu sivu masu. Putanja svakog biološkog faktora zabeležena je pomoću podataka o svakom pacijentu u periodu od 30 godina.

Prvi fiziološki znak bolesti jeste smanjenje dotoka krvi u mozak, što je rezultat koji je u suprotnosti sa prethodnim naučnim saznanjima po kojima je porast amiloida (koji obrazuju plak u mozgu) bio prvi znak koji se može otkriti.

Iako je uloga proteina amiloida neosporna, istraživanje je pokazalo da su promene u protoku krvi prvi znaci upozorenja kad je u pitanju Alchajmerova bolest.

Prema rezultatima ovog istraživanja, takođe je zaključeno da, kod razvoja Alchajmerove bolesti, promene u spoznaji počinju ranije nego što se mislilo. Kasna faza Alchajmera predstavlja veoma složenu bolest, koja ne proističe iz jednog neurološkog mehanizma, već iz nekoliko povezanih mehanizama.

Prikupljanje i analiza podataka zahtevali su hiljade sati rada i ne bi bili mogući bez veoma sofisticiranog softvera i terabajta prostora na hard disku. Takav pristup neurološkim istraživanjima, koji je vođen obradom podataka, postaje sve značajniji, objašnjava dr Evans.

„Postoji mnogo načina prikuljanja podataka o mozgu, ali šta činiti sa svim tim podacima? Neurologija je i dalje ograničena našom sposobnošću da damo smisao obilju prikupljenih podataka. Matematički i statistički izazovi koji iz toga proističu su složeni, ali tu leži budućnost kliničkog istraživanja o mozgu“, kaže ovaj naučnik.

Tim dr Evansa želi da, pomoću budućih istraživanja, otkrije uzroke svakog mehanizma. Cilj im je da realizuju uzročno modelovanje međuodnosa svih faktora bolesti, što zahteva ogromnu računsku snagu koja naučnicima nije dostupna još uvek.