Početna Magazin Godine Ekonomija Holivudski model poslovanja – Budućnost tržišta rada

Holivudski model poslovanja – Budućnost tržišta rada

Holivudski model poslovanja – Budućnost tržišta rada

Korporativni model poslovanja vladao je 20. vekom zbog potrebe da se tržištu pruži veliki broj identičnih proizvoda. Međutim, njegova efikasnost već neko vreme jenjava a on lagano nestaje. Zamenjuju ga manji, prilagodljiviji biznisi, „frilens“ angažmani i – Holivudski model.

Holivudski studio pozvao je novinara Adama Davidsona, specijalizovanog za pitanja finansija i ekonomije, da bude tehnički konsultant na snimanju filmskog projekta za finansijska pitanja koja se obrađuju u scenariju.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Jednodnevni boravak „na setu“ inspirisao ga je da razmišlja o konceptu zapošljavanja u budućnosti:

U ranu zoru već je 150 ljudi bilo uposleno postavljanjem uslova za snimanje u napušenoj kancelarijskoj zgradi. Ekipe su postavljale električne instalacije i osvetljenje, snimatelj je u jednom uglu sa saradnicima analizirao dnevno svetlo, stolari su obavljali svoj deo posla na „lažnom“ liftu. Sve su to bili ljudi koji nikada pre nisu radili zajedno, i zapitao sam se: Kako ceo proces teče tako glatko? – piše Davidson za Njujork Tajms.

On dodaje da je svako od ljudi i timova uposlenih na setu tačno znao svoj deo posla: izvor sandala za glavnu glumicu ili boja u enterijeru, vrsta osvetljenja, položaj kamere, itd. Međusobno niko nije znao, niti pitao, za posao onog drugog. Jednostavno su radili svoje, i sve se nekako uklapalo na kraju.

Ovaj pristup poslu nekada se naziva i „Holivudski model“:

  • postoji projekat
  • sastavljeni su radni timovi
  • timovi rade zajedno do kraja projekta i onda se razilaze.

Ovakav model kratkoročne saradnje profesionalaca pojedinaca, zasnovane na konkretnim projektima, alternativa je korporativnom modelu u kom se kapital troši na uspostavljanje osnova biznisa, pa se zatim zapošljavaju ljudi na duže staze.

Istovremeno, nije reč ni o „tezgi“ (gig economy) koja podrazumeva ekstremno kratke zadatke, koje vodi jedna osoba, i koji traju do jednog dana.

U Holivudskom modelu timove izvršavaju zadatke u projetima koji su kompleksni i obimni, te zahtevaju veći broj profesionalaca različitog profila sa komplementarnim veštinama.

Holivudski model primenjuje se, na primer, za gradnju mostova, ali i za vođenje restorana, ili dizajn softverskih aplikacija. Takođe, mnogi proizvođači kozmetike sastavljaju timove po ovom modelu koji razvijaju proizvod a zatim proizvodnju i ostale procese preuzimaju dugoročno zaposleni u kompaniji.

Slično je i u Holivudu, jer samo produkciju rade privremeno zaposleni, a marketing i distribucija rezervisani su za profesionalce koji imaju poslove na neodređeno vreme.

Naša ekonomija je u tranziciji ka Holivudskom modelu. Sve češće vidimo kratkoročna angažovanja u radnim timovima koji rade na određenom projektu sa svojim rokovima, bez perspektive nastavka iste saradnje. Za ovo postoje brojni razlozi ali možda ćemo najbolje razumeti ako shvatimo da je došao kraj 100-godišnje vladavine velikih kompanija koje su tržištu nudile suštinski identične proizvode. Pravljeni su veliki sistemi, sa velikim brojem zaposlenih čiji zadatak je bio da proizvodne trake neprestano izbacuju nove količine roba i usluga na tržište. Taj model „rasturila“ je konkurencija iz Kine nakon 2000. godine, i ulazimo u eru Holivudskog modela koji je daleko prilagodljiviji – piše Davidson.

U ovakvom modelu cene se specifična zanimanja, vrhunske veštine, iskustvo, i spremnost na timski rad. Možda zvuči otrcano, ali u Holivudu zaista jeste tako. Svaki producent na prste jedne ruke može da nabroji po imenu najpoželjnije šminkere, scenografe, kamermane…

Na primer, primanja frizera u Holivudu koji radi na ovakvim projektima, znatno je veća od frizera koji radi u najelitnijem salonu. Pored toga, majstori svog zanata u Holivudu ujedinjeni su u sindikate.

Zato i ne čudi da je plata električara na većim snimanjima preko 35 dolara na sat, što je 40 odsto više od njihovih kolega u tradicionalnom biznisu, s tim što im se obračunava često i 12 sati dnevno provedenih na setu pa postižu dnevnice od preko 400 dolara.

Redovno mapiranje sopstvene konkurentnosti

Postoji još jedna specifičnost poslova u Holivudu… Svakog vikenda na bioskopskim blagajnama testiran je rad svakog tima pojedinačno od strane najšire publike, i njegova konkurentnost. Tako je, na primer, poplava filmova i serija sa zombijima donela odličan profit šminkerima koji su se specijalizovali za ovaj tip šminke.

Naravno, neke druge specijalizacije ostaju na margini kako se trendovi menjaju. Ali, za razliku od radnika u fabrikama, radnici Holivuda mnogo češće imaju priliku da vide kako su pozicionirani na tržištu rada, koje veštine treba da savladaju, itd. Šta ostaje radniku za mašinom kad mu jednog dana „dođe“ finansijski direktor i kaže da „roba koju proizvode više nije tražena, te ni to radno mesto“?

I u Holivudu ima automatizacije rada, ali nju od „uljuljkivanja“ čuvaju stalni novi projekti koji ne dozvoljavaju preteranu rutinu koja posao čini podložnim raznim rizicima, i otupljuje mu spremnost na alternative.

– Na primer, jedan kamerman požalio mi se da je zabrinut za svoj posao jer su se već pojavili filmovi u kojim su kamere bile postavljene na specijalne „pametne“ robote. Međutim, nije posao kamermana samo da drži kameru (i za to postoje pomoćnici, radnici – „grips“), već da razume i način na koji gledaoci doživljavaju scenu koju im kamera prenese – piše Davidson.

Holivudski model neće odgovarati svima. Očito da nagrađuje obrazovanje i određeni statusni društveni stepen koji nisu pravilno raspoređeni u stanovništvu. Ali u Holivudskom modelu ipak će biti daleko više od „1 odsto uspešnih“.

– On će nagraditi desetine miliona ljudi, od kojih mnogi neće imati diplomu inženjera ali će biti znatiželjni, kreativni i imaće više alata kojima će moći da pruže publici ono što publika traži ko god bio ta publika – zaključuje Davidson za Njujork Tajms.