Početna Magazin Godine Čovek i smrt Gerontocid ili senicid, ili na srpskom – lapot

Gerontocid ili senicid, ili na srpskom – lapot

Gerontocid ili senicid, ili na srpskom – lapot

Senicid ili gerontocid je društvena pojava izazivanja smrti starijih osoba ubistvom, samoubistvom ili napuštanjem sa očekivanim smrtnim ishodom. Do danas nisu sasvim razjašnjeni ni razlozi za nastanak ni za nestanak lapota.

Senicid je u različitim vremenskim periodima i kulturama bio rasprostranjen u celom svetu, pa postoje primeri kod američkih indijanaca koji su svoje zanemoćale ostavljali u šumama na (ne)milost divljim zverima, a beležen je i kod germanskih plemena, starih Grka i Rimljana, itd.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

U Japanu je postojao običaj „ubasute“ koji je podrazumevao samo ostavljanje starih žena u planini, ili na drugom izolovanom mestu, gde su umirale same. U Švedskoj i drugim nordijskim zemljama i danas postoje predanja o mnogim lokacijama sa kojih su se stari bacali, ili su ih bacali, u smrt (ättestupa).

Marko Polo je izveštavao sa svojih putovanja preko Azije da postoji gerontocid uz kanibalističku praksu nakon ubijanja starije osobe. Po nekim tumačenjima ovaj običaj je postojao i kod starih Slovena jer „potomci imaju više prava na telo pretka nego crvi“ (mada se za Slovene pre vezuje običaj spaljivanja, za šta je vezano i verovanje da onaj ko nije spaljen nakon smrti postaje „živi mrtvac“ – vampir – „van-pir“ – onaj koji nije zapaljen).

Kod Srba, ovaj običaj poznat je kao lapot u Istočnoj Srbiji i Dinarskoj oblasti, a pominje se i kao „prikoljiš“ (što je i jedno od imena za vampira), dok na području Crne Gore srećemo i pojam „pustevovanje„.

Lapot nije bio obična eliminacija najstarijih već ritualni čin cele zajednice. Negde je sam čin izvršavalo i celo selo udarcima u glavu, ponegde samo naslednik domaćinstva. Često se na glavu postavljala proja ili pogača pre udarca sekirom ili maljem uz rečenicu: „Ne ubijamo te mi, ubija te ovaj hleb“.

Običaj ubijanja starijih prestajao je da se primenjuje i pre savremenog doba i zakona, i pre značajnijeg poboljšanja ekonomske situacije u lokalnim zajednicama.

Razlozi za pojavu lapota nisu sasvim definisani. Najpoznatija pretpostavka svakako je ona ekonomska: u teškim društvenim prilikama kada se veoma teško dolazilo do hrane, svaka usta koja ne mogu da steknu hranu za sebe – bila su suvišna. Ovo je naročito važilo za nomadska društva gde su nemoćni usporavali i ugrožavali celu grupu. Kako je u oba slučaja reč o deci i starima, izbor je bio „logičan“ jer bi bez dece bio i kraj cele zajednice.


Preporučujemo i tekst Kako stari doprinose savremenom društvu? iz kog je ovaj citat:

– Primitivna društva imaju dva ekstremna odnosa prema starijima: ili ih poštuju kao „žive biblioteke“, baštinike plemenskog znanja, ili ih ostavljaju, pa čak i osuđuju na smrt.


 

Drugi razlog pojave lapota mogao bi biti težak život ljudi „koje smrt neće“ i njihovih porodica. U ovom slučaju lapot je dobijao „sofisticiranija“ objašnjenja: prekid muka starije osobe, ritualni rastanak sa svetom uz izvestan, kontrolisan kraj, kao i prenošenje simbolike glave porodice na naslednika, i to često uz učešće cele zajednice, itd.

Isto tako nisu sasvim jasni ni razlozi nestanka senicida iz kultura. Po jednoj teoriji mlađi naraštaji su uvideli da bez iskustva starijih ne mogu pravilno da odgovore na sve nedaće koje mogu da ih zadese (na primer, prepoznavanje cikličnih događaja prirode koji se događaju u većim vremenskim razmacima: duži periodi suše ili kiša, izuzetno oštre zime, velike poplave, zemljotresi, itd).

Povezani pojmovi sa senicidom su i patricid (oceubistvo) i matricid.

Više detalja o ovoj temi: