Početna Magazin Godine Genetika zapošljavanja u Srbiji – Zdravstveni kartoni na izvol`te

Genetika zapošljavanja u Srbiji – Zdravstveni kartoni na izvol`te

Genetika zapošljavanja u Srbiji – Zdravstveni kartoni na izvol`te

Pokušavajući da sazna više detalja o tome koliko tačno država plaća, posredno i neposredno, stranim „investitorima“ da dođu u Srbiju, Insajder je od gradonačelnika Obrenovca nehotice saznao da je u tom procesu možda bilo i kršenja privatnosti „potencijalnih“ radnika…

Naime, Miroslav Čučković je za Insajder govorio o tome kako je sprovedena analiza ljudskih resursa u Obrenovcu radi zapošljavanja u novoj fabrici:

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Onda su analizirali svih 55.000 zdravstvenih kartona zato što ozbiljne kompanije gledaju zdravstveno stanje stanovništva, zato što neće da plaćaju penale zbog iznenadnih bolesti, invaliditeta i tako dalje.

Od 7.000 ljudi koji su na birou mi smo išli dotle da smo analizirali njihov pedigre, da li su im otac i majka radili u Iskri i da li imaju ovaj, kako se zove, taj gen što bi se reklo, elektro ili mašinskog stručnjaka.

U narednoj nedelji, nakon emitovanja emisije 4. maja 2016, javnost je, mada s početka nekako usporeno, oštro reagovala na ovu izjavu. Prirodno, postavila su se brojna pitanja, od toga šta su elektro i mašinski geni do toga ko ima pravo da pregleda zdravstvene kartone ljudi?

Čučković je kasnije za Insajder demantovao izjavu tvrdeći kako je reč o „potencijalnim zdravstvenim kartonima koje oni mogu da analiziraju ako ljudi odnesu i žele da se zaposle“:

Nije im niko odneo svih 55.000 kartona da oni to gledaju, niti to iko ima pravo bez saglasnosti tih ljudi. Niko nije uzeo karton građanina Obrenovca koji ne želi da se zaposli u Mei Ta ili bilo gde i dao ga nekom drugom na uvid. To je proceduralno proverljivo i lako dokazivo i ja sam siguran da će gospodin Šabić svoj posao uraditi profesionalno i da ćemo mi do tog zaključka doći”.

Sa druge strane, Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti Rodoljub Šabić, ne krije da je i sam zbunjen pojašnjenjima prvog čoveka Obrenovca:

“Ja sad ne znam kako da objasnim tu izjavu da je sve u redu. Ili se predsednik Opštine Obrenovac malo zaneo, pa je, naglašavajući taj veliki trud i serioznost saradnje sa stranim investitorom, malo preterao, i to je najbolja varijanta, ali svaka varijanta u kojoj podaci o zdravstvenom stanju 55.000 građana jesu stavljani na raspolaganje stranom investitoru je i krivično delo”, rekao je Šabić za B92.

Međutim, važno je razumeti i mehanizam koji je doveo do toga da se prvobitna izjava Čučkovića doživi kao potpuno jasna i verovatna, uz ostavljanje vrlo malo mogućnosti da je reč o lapsusu. Naime, da li bi se iko više u državi Srbiji čudio da „strani investitor“ uđe u Dom zdravlja i od zaposlenih u zdravstvu dobije podatke o našem zdravstvenom stanju?

Zašto nam svima deluje kao da bi država naterala svoje zaposlene u zdravstvu da učestvuju u jednom ovakvom „poduhvatu“ samo ako joj to neko zatraži, ili čak i bez toga, ako se sama seti? Možda zato što država ima moć da naredi policiji da se pravi kao da niko u Beogradu ne ruši privatnu imovinu koja je „zaštićena“ od rušenja i odlukom suda?

Možda zato što na svakom koraku, već godinama, svima nama objašnjavaju da je značaj stranih investitora veći od svakog pojedinačnog života ili biznisa stanovnika Srbije? Strani investitor dobije 10.000 evra po radnom mestu, neki dobijaju i daleko više, za neke nikad nećemo ni saznati koliko tačno dobijaju.

Kad im već dajemo ono što i sami nemamo, ono što smo porezima uzeli od građana pa poklonili „investitoru“, onda naravno da niko očekuje da ćemo bilo gde napraviti zadršku, i da ćemo reći: A ne, to su privatni podaci ljudi, to ne može, to nije po zakonu!

I uostalom, kakvi su to investitori kojima se ne isplati da rade ovde bez subvencija? Koliko je uopšte održiv taj model?