Početna Magazin Godine Društvo Gde su Amerikancima kuka i motika?

Gde su Amerikancima kuka i motika?

Prof. Rajš smatra da su tri razloga neizbijanja socijalnih nemira u Americi: radnici uplašeni za radno mesto, zaduženi studenti i cinično javno mnjenje. Ali reforme ili revolucija su neminovne.

Smanjuju se prihodi srednjeg sloja, rastu redovi siromašnih, skoro sva ekonomska dobit ide na vrh, a krupni kapital korumpira američku demokratiju. Tako SAD danas opisuje Robert Rajš, profesor na Berkliju, i pita se kako nema više socijalnih nemira. Odgovor je složen, ali se, prema njegovom mišljenju, izdvajaju tri glavna razloga.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Prvo, radnička klasa paralizovana je strahom da će izgubiti poslove i plate. Prethodnih decenija, radnički pokret predvodio je borbu za minimalne zagarantovane zarade, 40-časovnu radnu nedelju, osiguranje od nezaposlenosti i socijalnu zaštitu. Više nije tako. Ljudi se više ne usuđuju. Procenat zaposlenih Amerikanaca niži je nego ikad u poslednje tri decenije, a 76% njih živi od plate do plate. Poslednje što žele jeste da talasaju i time rizikuju da izgube i ono malo što imaju. Pored toga, glavni vid organizovanja i zaštite – sindikati – desetkovani su.

Drugo, studenti se više ne usuđuju da se pobune. Ranijih decenija studenti su bili glavni pokretač društvenih promena. Današnji studenti su pod teretom duga. Od 1999, studentski dug povećao se za više od 500%, dok je prosečna početna plata za one sa diplomom pala za 10%. Da stvari budu još gore, tržište rada za akademce ostaje slabo. Zato rekordni broj njih još uvek živi u roditeljskom domu. Reformatori i revolucionari ne žive sa mamom i tatom niti brinu o isplati kredita i preporukama za posao.

– Treće, američka javnost postala je toliko cinična u vezi sa vladom da mnogi misle da reforme nisu moguće. Kada su upitani da li veruju da će vlada u većini slučajeva učiniti pravu stvar, manje od 20% se složilo. Pedeset godina ranije, kada je to pitanje prvi put postavljeno u okviru istraživanja, više od 75% se složilo. Teško je pokrenuti ljude da rade na promeni društva ili čak da promene nekoliko zakona kada ne veruju da vlada uopšte funkcioniše.

Moguće je, naravno, kaže Rajš, da je sve ovo delo ogromne zavere moćnika, ali je ipak veća verovatnoća da su oni samo dozvolili da se to desi. Svejedno, promene stižu. U nekom trenutku, radnom narodu, studentima i širokim narodnim masama biće dosta.

– Povratiće našu ekonomiju i našu demokratiju – tvrdi Rajš i objašnjava – To je bila osnovna lekcija američke istorije. Reforme su manje riskantne od revolucije, ali što duže čekamo, ova potonja postaje verovatnija.