Početna Magazin Godine Estetska hirurgija po Zakonu o obligacionim odnosima

Estetska hirurgija po Zakonu o obligacionim odnosima

Estetska hirurgija po Zakonu o obligacionim odnosima

U slučaju da ishod estetske intervencije ne odgovara željama pacijenta moguć je i sudski epilog po osnovu građanskopravne odgovornosti estetskih hirurga koji sa pacijentima zasnivaju ugovorni odnos.

Estetski hirurzi dužni su da ocene da li pred sobom imaju nerazumnog pacijenta, a etika im nalaže da odbiju zahteve za groteskno velikim grudima i usnama, piše Aleksandar Petrović u tekstu Zbog lepote – i pod nož i na sud za Politiku.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

– Tužbeni zahtevi se kreću od milion do više miliona dinara, a dosuđene odštete idu od 100.000 do nekoliko stotina hiljada dinara, pa i do milion u drastičnim slučajevima. Pacijenti tuže estetske hirurge zbog naruženosti, umanjenja životne aktivnosti, zbog fizičkog i psihičkog bola i straha, a sudski veštaci daju o tome svoj nalaz i mišljenje – kaže za Politiku advokat Nevena First, koja je pred sudovima zastupala i pacijente i estetske hirurge.

Ovde nije reč o lekarskoj grešci, niti o nesavesnom lečenju, jer nema krivične odgovornosti estetskih hirurga.

Njihova odgovornost je građanskopravna, jer oni sa pacijentima zasnivaju ugovorni odnos. Upravo zbog toga, neophodno je da sačine pisani ugovor i da pacijent potpiše takozvani informisani pristanak.

Lekar je dužan da mu ukaže na moguće bolove, otoke i druge probleme u postoperativnom periodu. Pacijent mora sa tim da bude upoznat.

– Govorimo samo o kozmetičkoj estetskoj hirurgiji, a ne o rekonstruktivnoj, koja se radi u cilju lečenja deformiteta zbog kojih ljudi objektivno imaju zdravstvene teškoće. Međutim, kod kozmetičke hirurgije reč je o intervencijama koje nisu neophodne, ali u izvesnoj meri mogu i da leče, najčešće psihu, jer se događa da ljudi psihički pate zbog nekih detalja u svom izgledu koje smatraju manama ili „defektima” iako objektivno to nije nikakva mana.

Neko može da ima probleme u emotivnom, socijalnom, pa i u profesionalnom životu, zato što smatra, na primer, da mu je ružan nos. Međutim, ima pacijenata koji jednostavno žele da izvrše neku korekciju na licu ili telu, iako im ništa u životu ne trpi i bez te korekcije. Mnogi posle kažu da nikada ne bi otišli da takvu operaciju da su znali koliko će posle da ih boli – navodi Nevena First.

– U estetskoj hirurgiji možemo govoriti i o odgovornosti pacijenta. Zato je potrebno da postoji poseban pravni akt, u kome će lekar napisati dijagnozu, prognozu i opisati moguće rizike i neželjene posledice. Estetski hirurg nema pravo na takozvanu milosrdnu laž i nema pravo na prećutkivanje, za razliku od hirurga koji, na primer, operišu obolele od raka, jer je operacija najčešće jedina mogućnost za izlečenje, pa hirurzi ohrabruju pacijente i govore im da se ne plaše.

Estetski hirurg mora da ukaže pacijentu da će imati bolove u postoperativnom toku. Nekada se dešava i da pacijenti trpe bolove zbog terapija posle operacije, zbog injekcija koje primaju ili zbog drugih komplikacija – objašnjava Nevena First.

Odštete za fizičke bolove kreću se do 100.000 dinara, a ukoliko je došlo do umanjenja životne aktivnosti, onda se dosuđuje više stotina hiljada dinara odštete u zavisnosti od toga kolika je šteta, a to ocenjuju veštaci. Pacijenti traže i naknadu nematerijalne štete, zbog naruženosti i zbog pretrpljenog straha.

Ceo tekst pročitajte na sajtu Politike