Ekonomska situacija u Srbiji – Nema mesta za optimizam

Prof. dr Dejan Šoškić o ekonomskoj situaciji u Srbiji i izvesnoj recesiji. O mogućem smanjenju penzija i plata u javnom sektoru, o potrebi da država pomogne najugroženijima… O pogrešnim procenama rasta i nerealnim planovima programa Srbija 2025, o rasipanju, zaduživanju, o izvesnom propadanju jednog broja preduzeća… O jednokratnoj novčanoj pomoći…

Dejan Šoškić, redovni prof. na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i bivši guverner NBS učestvovao je, putem video-poziva, u emisiji Novi dan na televiziji N1. Sa njim je razgovarala Maja Sikimić.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Srbija 2025 – nerealni planovi

Maju Sikimić je zanimalo da sazna od Dejana Šoškića koliko su realne ocene da će se teške ekonomske posledice pandemije osetiti na jesen. Takođe, pitala je poznatog ekonosmitu koliko su realni planovi programa Srbija 2025.

Planovi Srbija 2025 nikad nisu bili realni. To je više u domenu političke propagande. Oni bi mogli da predstavljaju strategiju razvoja u nekom narednom periodu, ali na sasvim drugim osnovama i u sasvim drugom ambijentu. Ambijentu jednog razvijenog instucionalnog sistema gde se pravni sistem nalazi na jednom visokom nivou razvijenosti. Sistema gde je moguće štiti svojinu, štititi ugovor, obezbediti fer uslove na tržištu, eliminisati – u najvećoj mogućoj meri – korupciju, nefer odnose u društvu… Takvo društvo, sa još bitno unapređenim obrazovnim i zdravstvenom sistemom, moglo bi da počne da pokazuje potencijale i da se dostignu svi ti zadati ciljevi o visini plata, investicijama i tome sl.

Međutim, Srbija je daleko od toga. Srbija nije bila ni blizu bilo kakve realne situacije u kojoj bismo mogli davati tu vrstu očekivanja i procena. Danas je situacija još kudikamo neizvesnija, ja bih rekao – izvesno gora. Vidimo da dolazi do jednog bitnog pada ekonomske aktivnosti u čitavom svetu, u evrozoni, čak i u zemljama gde njihova statistika može da daje brze procene kretanja BDP-a. Ispostavlja se da su ti parametri vrlo deprimirajući – na mesečnom nivou dolazi do pada i do 20 odsto u pojedinim zemljama. Vidimo sad prognozu da će u Evropi biti 10 odsto ili više.

Pogrešne procene rasta

Kod nas, mi slušamo određene procene koje, po mom mišljenju, nisu utemeljene na realnosti. Nedavno sam bio izložen jednoj dosta bizarnoj situaciji gde je jedna strana televizija tražila moje komentare o privrednoj situaciji u zemlji i o perspektivama razvoja. Rekli su mi da su od najviših zvaničnika upravo dobili informaciju o tome kako se očekuje rast do kraja godine, uprkos pandemiji. Mislim da su to potpuno, potpuno pogrešne procene.

Mislim da ćemo mi vrlo brzo da osetimo svu silinu ekonomskih efekata ove pandemije. Onog trenutka kada Srbija potroši ove efekte paketa stimulativnih ekonomskih mera, situacija će se bitno zaoštriti, doći će nužno do propadanja mnogih preduzeća. Neki su sektori vrlo tome izloženi, neki manje, ali će to izazvati probleme i po pitanju zaposlenosti i po pitanju dohodaka stanovništva. Potencijalno, nešto od toga može da se prelije i u bankarski sektor po pitanju problematičnih kredita i tome slično.

Rasipanje, zaduživanje – Nema mesta za optimizam

Srbija je ušla u ovu krizu sa nešto povoljnijom fiskalnom situacijom. Ali je zapravo naša municija za borbu sa ekonomskim posledicama korone vrlo ograničena. Mi smo već praktično potrošili dobar deo toga. Iskusili smo zaduživanje na međunarodnom tržištu u maju mesecu pod znatno nepovoljnijim uslovima nego što su bili krajem prošle godine. To je morao biti vrlo ozbiljan signal našim organima da nema govora o tome da se može prekomerno i nekontrolisano trošiti.

To je još jedan dodatni argument u prilog tezi koju je dao Fiskalni savet da je linearno davanje novca svim građanima nešto što nema fiskalnog utemeljenja. Zapravo je u pitanju rasipanje para u situaciji kada će svaki dinar biti bitan.

Bilo je puno osnova za to da se već počne sa principima racionalizacije možda i sa nekim merama koje bi podrazumevale smanjivanje ogromnog dispariteta u platama u javnom sektoru posebno onih najviših plata u javnom sektoru koje kod nas postoje. Da se uvede jedna mnogo mnogo stroža kontrola javnih trošenja koja su nekada u našoj zemlji potpuno neprimerena.

Na nivou BDP-a i BDP-a po glavi stanovnika koje mi imamo, kod nas se troši novac na stvari na koje se ne troši ni u mnogo bogatijim zemljama a istovremeno imamo građane koji su, posebno neke kategorije, na ivici egzistencije i van domašaja socijalne pomoći. To su neprihvatljive stvari .

Ja mislim da Srbija ulazi u jedan vrlo, vrlo izazovan period gde će ekonomske konsekvence biti znatno veće i složenije nego što se očekivalo. Ukoliko se pandemija prolongira duže vreme, mislim da će pad ekonomske aktivnosti i finansijska pregnapregnutost biti takve da će realna opcija pred nama biti ne samo recesija nego vrlo ozbiljna ekonomska kriza.

Dakle, mislim da nema nikakvog razloga za optimizam. Mislim da je trebalo da se već ranije shvati da su uštede u javnim trošenjima vrlo bitne i da treba novac preusmeravati na najugroženije kategorije stanovnika.

Jednokratna novčana pomoć od 100 evra – nerazumna ekonomska mera

Prezenterka N1 Maja Sikimić je g. Šoškića pitala i za mišljenje o meri jednokratne novčane pomoći od 100 evra građanima i pozivima građanima od onih koju su tu meru doneli da ne uzmu ponuđeni novac.

Potpuna greška. Činjenica da vi promovišete jednu meru kojom promovišete davanje dodatnog novca i onima kojima su uspeli da zadrže normalne prihode tokom pandemije je jedna nerazumna stvar. Vi u trenucima kada privreda opada povećavate dohotke ljudima, a ljudi mnogo manje odlaze na posao i generalno imate pad ekonomske aktivnosti.

To nije razumna ekonomska mera. Ona nije u dovoljnoj meri, po mom mišljenju, ciljala najugroženije kategorije stanovništva. Samo je delimično mogla imati opravdanja ako se odmah želelo pomoći ljudima. Međutim, podsetimo se da je mera uvedena dva meseca nakon što je uvedeno vanredno stanje. Tako da mnogi koji su bili najugroženiji nisu ni primili na vreme tu vrstu pomoći. Ta mera koja je podrazumevala davanje novca i onima koji su zadržali svoje plate i svoje penzije bila je greška.

Mislim da je potpuno nekonzistentno da sa jedne strane promovišete jednu meru, što se nama desilo, a sa druge strane isti ti promoteri tih mera sada zagovaraju tezu da ljudi ne treba da se prijave za tu meru. To su stvari koje otkrivaju da se odluke donose nepromišljeno, nedovoljno stručno, na brzinu i da se, kad se uoče greške, posle toga pokušavaju te stvari popraviti.

Odgovornost za ponašanje Kriznog štaba prenosi se na građane

Slično ponašanje vidimo i vezano za ovu temu koja je sad aktuelna – kako se ponašao Krizni štab. Srbija je u jednom trenutku bila najrestriktivnija po pitanju kretanja stanovnika u Evropi, a nakon toga odjednom je postala najliberalnija. Sada se odgovornost za takvo ponašanje prenosi na građane a građani su zapravo bili instruirani od strane naših zvaničnika i naših medija.

Mislim da generalno živimo u jednom društvu u kome nema slobodne debate u dovoljnoj meri od strane kompetentnih ljudi i u kome ima puno neistine, puno propagande, fikcije…. To ne može biti osnova za razumno odlučivanje. A ovo vreme u kome mi živimo je upravo vreme koje zahteva kompetentnost, kredibilnost, dakle – čestitost, otvorenost prema ljudima, da realno sagledamo situaciju u kojoj jesmo.

Smanjenje ulaganja

Da li će se socijalni nemiri odraziti na ekonomiju i da li će biti smanjena ulaganja, sledeće je što je Maja Sikimić pitala Dejana Šoškića.

Smanjena ulaganja se već dešavaju. Već imate pad investicija u svakom smislu. Nekoliko kanala uticaja ove pandemije na našu zemlju su vrlo očigledni i već ih osećamo. Jedna je, naravno, gubitak linije snabdevanja, druga je gubitak tržišta, postoji i gubitak linije dotoka stranih direktnih investicija. Konačno, u ovako neizvesnim okolnostima, i domaće investicije će sigurno biti još niže, a pitanje je da li država može sa ovako brzim rastom duga u odnosu na BDP da održava dinamiku javnih investicija.

U okolnostima u kojima se investicije bitno smanjuju, uslovi za bilo kakvu vrstu privrednog oporavka će veoma mnogo zavisiti od toga kada ćemo uspostaviti visoki stepen normalnosti u privrednom i finansijskom sistemu.

Reforma javnog sektora

Šta bi trebalo da uradi država u tom kontekstu, bila je sledeća tema razgovora za N1.

Država može da preduzme jednu racionalizaciju u javnom sektoru. Ta racionalizacija je trebalo da bude urađena još davno, ali se stalno odlagala, i svela se na to da su smanjene penzije penzionerima i neke plate.

Suština reformi mora biti reforma javnog sektora. Da se prestane sa nenamenskim trošenjem sredstava građana, da se prestane sa problematičnim javnim nabavkama gde imamo puno ocena i međunarodnih i domaćih da su tu vrši rasipanje sredstava, da ne kažem da je tu jedno leglo korupcije. Tu ima prostora za vrlo ozbiljne reforme ako postoji volja. Ali bojim se da ta volja za sada nije ispoljena.

Moguće smanjenje penzija i plata u javnom sektoru

Prof. dr Dejan Šoškić je zatim upitan kakva su njegova predviđanja da li si moguća smanjivanja penzija, možda i plata u javnom sektoru s obzirom na situaciju u kojoj se Srbija nalazi.

To su stvari koje se ne mogu isključiti u narednom periodu. Videćemo kakvi će biti efekti po pitanju punjenja budžeta u narednom periodu i koliko će dugo potrajati ovo stanje.

Ali mislim da treba jasno i glasno reći da je Srbija kao i mnoge druge zemlje, pred vrlo ozbiljnim privredno-finansijskim izazovima koji mogu da podrazumevaju u narednom periodu jednu vrlo ozbiljnu racionalizaciju i na strani javnih rashoda.

Državnu pomoć preusmeriti najugroženijima

U tom kontekstu se moraju praviti planovi koji će omogućiti da se državna pomoć preusmerava najugroženijim članovima društva. To su stvari koje mislim da mi do sada uopšte nismo činili ili smo činili u nedovoljnoj meri. Pravili smo neke poteze, kao ovo linearno davanje novca koje se često od strane posmatrača, mogu proceniti kao politički ili predizborni, a ne kao ekonomski i socijalni.

Moramo da vrlo ozbiljno sagledamo našu fiskalnu poziciju jer se ona iz dana u dan pogoršava. Imate pad ekonomske aktivnosti i pad priticanja sredstava u budžet. Sa druge strane, imate pritiske da se iz državnih fondova finansiraju razne stvari i da se daju dodatni, eventualno, mehanizmi pomoći privredi i zaposlenima.

Okolnosti se bitno menjaju. Ja se ne bih iznenadio da se kraj godine dočeka sa znatno većim nivoom duga u odnosu na BDP, možda i 10 i više odsto u odnosu na ono kako smo počeli godinu.

Napraviti nekoliko alternativnih scenarija

Maja Sikimić je pitala za savet kako da se snađu privrednici, radnici u ovoj situaciji. Kako da se pomogne onima koji su ostali bez posla?

Situacija je jako teška. Ograničena su sredstva u budžetu, postoje možda neki mehanizmi koji nisu dovoljno analizirani niti debatovani. Rekao bih da je to i posledica odsustva javne debate o bitnim društvenim pitanjima jer mi nemamo prilike da ukrstimo argumente na medijima sa nacionalnom frekvencijom o bitnim pitanjima, da čujemo različite stavove. Da se nađu rešenja za ovu vanrednu situaciju.

Idealnih rešenja, naravno, nema. Fiskalni okvir je ograničen, ali unutar toga je moguće graditi, po mom mišljenju, razumne odluke. Do sada smo videli da je načelna podrška privredi bila na liniji nečega što je bilo normalno da se pomogne preduzećima da prežive, da se pomogne zaposlenima da prime dohotke. Ali smo imali i ova iskakanja iz toga, a to je linearno davanje novca.

Vitalni sektori u zapećku državne brige

Nemamo ništa najavljeno niti vidimo da se dešava u domenu restrukturiranja javnog sektora, smanjivanja neracionalnosti, uvođenja reda u javne nabavke, smanjivanju ogromnog dispariteta koji postoji po pitanju prihoda. Imate neke pozicije u javnom sektoru koje imaju izuzetno visoke prihode, a sa druge strane znamo kakva je situacija u sektorima kao što su zdravstvo i obrazovanje. To su vitalni društveni sektori koji su potpuno u nekom zapećku državne brige.

Treba imati u vidu nekoliko mogućih scenarija jer sama priroda ove pandemije može biti takva da mi nećemo izaći iz nje ni možda narednih godinu, ni godinu i po dana. Najnovija istraživanja govore o tome i da je rasprostiranje ove bolesti veće i da je moguće da se dešava nekoliko talasa, da jednom inficirani ne stiču dugoročni imunitet…

To sve ima svoje ekonomske konsekvence o kojima mi moramo voditi računa. Dakle, verujem da je trebalo do sada da se napravi nekoliko alternativnih scenarija i da se zaista radi na racionalizaciji u javnom sektoru u pravom smislu reči.

Promena kursa dinara

Za kraj razgovora, g. Šoškić je zamoljen da prokomentariše eventualnu promenu kursa dinara.

Ne bi bilo dobro da se desi promena kursa dinara u ovom trenutku. Jer bi to donelo dodatnu neizvesnost. Verujem da u ovim vanrednim okolnostima neka vrsta fiksiranja kursa ima smisla. Vidim da to Narodna banka sprovodi. Devizne rezerve zemlje nisu niske, moguće je tu politiku fiksnog kursa u ovim vanrednim okolnostima nastaviti.

Ali ono što je vrlo važno imati u vidu to je da ta politika fiksnog kursa može počivati na zdravoj ekonomiji koja ima perspektive rasta konkurentnosti. Srbija je već poslednjih nekoliko godina na putanji pada konkurentnosti na domaćem i stranom tržištu. Tu je postojala već duže vreme jedna nekonzistentnost između ekonomskih politika koja se vodi u našoj zemlji.

Vrlo je važno sprečiti prelivanje iz realnog u javni sektor u ovom narednom periodu. Ono što je najopasnije u u svakom društvu jeste da se složi nekoliko ovih pojedinačnih kriza koje individualno posmatrano bi mogle da budu takve da je moguće sa njima izađi na kraj. Ali ako se dese u istom trenutku, onda one mogu da budu izuzetno opasne i štetne sa dugoročnim posledicama.

Izvor: N1
Ilustracija: Korupcija, nepoznat autor