Početna Magazin Godine Društvo Ejdžizam u eri startapa i „mladog“ biznisa

Ejdžizam u eri startapa i „mladog“ biznisa

Preduzetnik Majka Rozenblum piše za Forbs o ejdžizmu: o svojim iskustvima i razmišljanjima na temu godina, generacija i starenja u savremenom poslovnom svetu.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!
On kaže da nas uče od detinjstva da „ne sudimo o knjizi po koricama“, ali da mi to ipak radimo, i da naš doživljaj nečijih godina ima uticaj na uspeh započinjanja i razvoja biznisa, plate, zaposlenje, itd.

Proleća 1999. godine, pravo sa koledža, ušao sam u prostoriju gde su sedeli investitori od kojih je najmlađi bio 15 godina stariji od mene. Ali, bio je to početak internet biznisa i mantra je bila „nova industrija“, pri čemu se pod „novom“ mislilo na „mladu“. Tadašnje pravilo, slično je onome što imamo i danas: što si mlađi to bolje. Mogao sam da idem na sastanke sa rukovodećim ljudima velikih kompanija. Sa partnerom, koji je takođe imao 22 godine, brzo smo sakupili tri miliona dolara za svoju ideju. Ali, sa raspadom „dot-kom“ ere 2000. godine, moje godine su postale problem.

Jeseni 2003. godine, sa drugim partnerom sakupljao sam novac za novu ideju. Odbili su nas preko 30 puta. Jednostavno nismo izgledali kao deo nekog tima: nismo imali sedu kosu, a postavljali su nam i pitanja o tome da li smo diplomirali u oblasti industrije u kojoj smo nudili svoja znanja iz oblasti informacionih tehnologija. Zatim smo našli saradnika koji jeste imao sedu kosu i posao je vrlo brzo bio uspešno sklopljen.

Proleća 2011. godine, sa novom ekipom sakupljao sam novac za novu ideju i mislio sam da sam sad u savršenim godinama. Bio sam u srednjim 30-im, i imao kompaniju iza sebe. Ipak, shvatio sam da je doživljaj mojih godina zavisio od sagovornika. Neki rukovodioci zamišljali su da ljudi sa idejama treba da budu u 20-im godinama, kao profesionalni sportisti, drugi su očekivali nešto starije partnere. Razmišljao sam o tome da li je moje vreme prošlo?

Danas (2014. godina) već prilazim 40-im za koje sam mislio da je pravo vreme da počnem da se bavim rizičnim ulaganjima. Činilo mi se da je to posao za starije osobe. Onda mi se jedan mentor poverio kako je to „igra za mlade„, baš kao i pokretanje novih startapa u koje oni ulažu novac. I tako sam, u 37. godini, postao neko ko ulaže u pokretanje novih ideja i novih biznisa u IT sektoru (venture capital – VC).

Danas mi skoro svaki dan dolaze novi potencijalni kandidati sa idejama za ulaganje. Čini mi se da je većina onih koji dolaze mlađa od mene, ali nema mnogo pravila. Nekad se šalim na temu svojih godina da „opustim“ razgovor.

Međutim, kad mislim o poslu, često mi se čini da je veza godina i ideje važna za moju procenu. Na primer, ako neko u 40-im ili 50-im dođe sa idejom na temu društvenih mreža – skeptičan sam. Nisam siguran da li je to dobro, ali tako je.

Moj savet je da budete samosvesni kada uđete u prostoriju da predstavite svoju ideju. Osmotrite da li ste značajno mlađi, odnosno stariji, od ostalih prisutnih. U svakom slučaju važi pravilo: ako ne možete da sakrijete – paradirajte! Našalite se na tu temu tako da niko o njoj ne mora da se pita nego ostaje da se fokusira na vašu ideju.