Početna Magazin Godine Čovek i smrt Dobio je srce njenog oca… 10 godina kasnije pratio ju je do oltara (VIDEO)

Dobio je srce njenog oca… 10 godina kasnije pratio ju je do oltara (VIDEO)

Dobio je srce njenog oca… 10 godina kasnije pratio ju je do oltara (VIDEO)

Dve porodice, iz različitih gradova, povezao je koban trenutak. Noseći se hrabro sa svojim bolom, jedna porodica odlučila je da drugoj porodici podari ono što sama više nije mogla imati – oca. Donirali su organe, a čovek koji je primio pokojnikovo srce pratio je ćerku donora do oltara. Srce njenog pokojnog oca kucalo je pored nje na njenom venčanju, jer život piše…

Priča počinje septembra 2006. godine kada se glavni kuvar Majkl Stepien vraćao sa posla iz smene u restoranu. Imao je 53 a napao ga je, opljačkao, i pucao mu u glavu momak od svega 16 godina.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Momak je uhvaćen i osuđen na 40 godina zatvora za drugostepeno ubistvo, a Majkl je završio u bolnici, u komi, bez nade za oporavkom. Njegova supruga kaže da je porodica rešila da prihvati neizbežno i dali su dozvolu za gašenje aparata, ali, i za davanje organa, i to organizaciji koja dozvoljava da porodica davaoca i primalac ostanu u kontaktu nakon transplatacije.

Majklovo srce dobio je Artur Tomas, otac četvroro dece koga su pre transplatacije samo dani delili od smrti. Već 16 godina patio je od ventikularne tahikardije, i imao ušao je u sedmu deceniju života kada su mu javili da postoji srce za njega.

– Kada ste na vrhu liste za transplataciju to znači da ste zaista u lošem stanju. I naravno, kada se operacija završila, napisao sam pismo zahvalnosti porodici koja mi je produžila život – priča Artur.

Međutim, komunikacija se nije završila na tome. Nastavili su se telefonski razgovori, mejlovi, pisma, razmenjivale se čestitke za nove godine i cveće za rođendane. Supruga pokojnog Majkla često je sa Arturom razgovarala i o roditeljstvu, ali nisu se sreli za sve to vreme tokom narednih bezmalo 10 godina.

A onda, oktobra 2015. godine, Dženi Stepien, koja je ostala bez oca kao mlada žena, sada sa punih 33, verila se sa svojim izabranikom. A običaj koji se praktikuje na američkim venčanjima, postavio se kao pitanje:

– Pomislila sam, ko će me voditi do oltara sad kad oca više nije bilo. Želela sam nešto njegovo – seća se Dženi.

Njen verenik je predložio da pišu Arturu, kog porodica po prezimenu Tomas, zove Tom, i da ga pita da li bi on bio taj koji će je predati budućem suprugu. Naravno, Tom to nije mogao da odbije.

Početkom avgusta 2016. godine Artur, Tom, gospodin Tomas, u čijim grudima je i dalje kucali srce pokojnog Majkla, Dženinog oca, ispratio je Dženi do oltara…