Početna Magazin Godine Alchajmer – politička bolest

Alchajmer – politička bolest

Alchajmer – politička bolest

U februarskom izdanju poznatog časopisa Monde Diplomatique (Svetska diplomatija) objavljen je članak Filipa Baka „Alzheimer, maladie politique“ (Alchajmer, politička bolest). Mora se preispitati način lečenja Alchajmerove bolesti, bolesti koju još uvek ne razumemo dovoljno. Mnogi se zalažu za prekidanje prakse lečenja ogromnim brojem lekova, a u korist humanijeg pristupa.

U članku se izveštava o promenama koje su uveli upravnici nekih francuskih državnih domova za stare (EHPAD) koji su odlučili da svoje osoblje obrazuju pomoću programa Humanitude koji su razvili psihogerontolozi, kao i da pojačaju nadzor nad starim osobama.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Sada ovi domovi imaju osam staratelja na 10 obolelih korisnika, dok je odnos u drugim francuskim ustanovama obično jedan staratelj na dva obolela.

Još uvek, međutim, nije dostignut cilj tzv. Plana solidarnosti sa starijim osobama iz 2006. godine koji je predviđao da na jednog obolelog od Alchajmerove bolesti bude jedan staratelj, baš kao što je slučaj u francuskim ustanovama za osobe sa invaliditetom. Štaviše, novi plan (2008-2012) vlade Nikole Sarkozija ne obuhvata ove mere.

Humana briga o obolelima od Alchajmera odlično se pokazala kada su u pitanju psihološki i poremećaji ponašanja, gubitak težine, usporavanje upalnih procesa, ali i kod prelaska na usluge dugoročne hospitalizacije.

Uprkos Planu za Alchajmer iz 2012. i potrošenih 1,6 milijardi evra, nije dovoljno uloženo na zdravstveno – socijalnom planu, pa je planiranu obuku za predviđenih skoro 600.000 staratelja, samo 15.000 iskoristilo. Što se tiče lečenja lekovima, u članku se podseća na istine u vezi sa tzv. lekovima protiv Alchajmera. Godine 2004, lek takrin je povučen sa francuskog tržišta zbog ozbiljnih neželjenih efekata (maja 2014. povučen je i sa američkog tržišta, prim. Penzina).

Tri leka inhibitora holinesteraze (donepezil, galantamin, rivastigmin) koji intervenišu na nivou neurotransmitera koji utiču na pamćenje i četvrti (memantin) koji utiče na druge neurotransmitere, nisu pokazali uticaj na kognitivno oštećenje, a izazivaju ozbiljne sporedne efekte i rizik od smrti, kako se navodi u članku časopisa Prescrire.

Godine 2011, komisija za transparentnost francuskog zdravstvenog sistema smanjila je ocenu učinka ovih lekova nakon pritisaka Udruženja za nezavisno zdravstveno obrazovanje. Trenutno su ovi lekovi klasifikovani kao lekovi sa „slabom“ korisnošću, a trebalo je da budu klasifikovani kao lekovi čija korist u lečenju je „nedovoljna“. Trenutnu klasifikaciju imaju zahvaljujući samo jednom glasu razlike.

Problem neefikasnosti lekova pokreće pitanja o brojnim sukobima interesa koji postoje u vezi sa lekovima protiv Alchajmerove bolesti i koje priznaju lekari uključeni u njihove zloupotrebe. Profesor Bruno Dibua ukazao je na to u jednom intervjuu:

„Znam vrlo dobro da su beskorisni. Ali moram da kažem da donekle pomažu jer u suprotnom oboleli očajavaju.“

Kako ističe Bruno Tusan (urednik časopisa Prescrire), ta opasna veza između „stručnjaka“ za Alchajmerovu bolest i farmaceutske industrije delimično je podstaknuta i od strane vlade budući da su finansiranja medicinskih istraživanja pritajeno prebačena ka laboratorijama kojima briga o dobrobiti pacijenata nije na prvom mestu.

Danas smo prinuđeni da konstatujemo da nijedan tretman nije efikasan protiv Alchajmerove bolesti. U periodu od 2000. do 2012. godine, sprovedeno je 1.031 kliničko ispitivanje sa 99,6 % neuspeha. Ne postoji uticaj na čoveka.

I pored te neefikasnosti, sada je istraživanje orijentisano na lečenje lekovima (donepezil) u ranoj fazi bolesti. Dijagnozu bolesti je veoma teško postaviti kada postoje simptomi, ističe u svojoj knjizi „Mit o Alchajmerovoj bolesti“ , P. Vajthaus, a neki naučnici bi da predviđaju pojavu problema. Trenutno, koriste se skenovi i biomarkeri (prisustvo proteina) koji predstavljaju unosno tržište. Međutim, stručnjaci se bune i protiv ovoga, kao npr. profesor Olivje Sen Žan (sa gerijatrijskog odeljenja bolnice Žorž Pompidu). Ovaj lekar smatra da je analiza biomarkera relevantna u kontekstu istraživačkog protokola, ali za pacijente nije ni od kakvog značaja.

Pored toga, genetičke analize bile bi korisne za samo jedan odsto pacijenata, što je procenat onih kod kojih se javlja genetski oblik bolesti. U 99 odsto slučajeva, reč je o sporadičnom obliku bolesti koji se obično razvija posle 70 godine života (ponekad i ranije) i za koji je dijagnoza pomoću biomarkera nesigurna. Jedno američko istraživanje koje je tokom 15 godina sprovođeno u jednom manastiru, sa kaluđericama, pokazalo je da, uprkos prisustvu poznatih amiloidnih plakova kod nekih od njih, one nisu dobijale kognitivna oštećenja.

Smatra se da se u osnovi njihove neurozaštite nalaze postojanost njihove svakodnevice i intelektualne aktivnosti. Ovaj zaključak je potkrepljen rezultatima tzv. PAQUID studije tokom koje je primećen pad učestalosti i rasprostranjenosti Alchajmerove bolesti sa poboljšanjem nivoa obrazovanja generacija. Moglo bi se reći da kognitivna rezerva omogućava neurozaštitu.

Prof. Vajthaus podseća da je biološki profil jedinstven i da je svaka dijagnoza samo „verovatna“. Prema prof. Van Der Lindenu (profesoru psihopatologije i neuropsihologije na univerzitetima u Liježu i Ženevi), potrebno je promeniti stanovište o Alchajmerovoj bolesti i umesto o ovom pojmu, pre treba govoriti o „problematičnom kognitivnom starenju“. Objašnjava da je stvarnost složenija od te žigošuće etikete: „Alchajmerova bolest“.

Suočavamo se sa velikom raznolikošću slučajeva, dok istovremeno ne uzimamo u obzir one mentalne kapacitete koji su očuvani kod obolelih, kao ni patološka oboljenja od kojih pate starije osobe (vaskularna, dijabetes, hipertenzija), a koja mogu dovesti do kognitivnog oštećenja.

U zaključku, u članku „Alchajmer – politička bolest“ savršeno se sumira trenutna podvojenost u pristupu lečenju – sa jedne strane, lečenje lekovima koje forsira farmaceutska industrija i njeni pobornici koji se zalažu za neefikasne terapije, ali terapije iza kojih stoji kapital i koje stvaraju novi kapital i, sa druge strane, lečenje zasnovano na humanim, koherentnim i efikasnim inicijativama koje pokušavaju da probiju barijeru koju stvara finansijski interes.

Neki statistički podaci o Alchajmeru izneti u članku:

  • U Francuskoj – 900.000 obolelih, 225.000 novih slučajeva godišnje.
  • U svetu – 35 miliona.
  • U Francuskoj 2020. – 1,3 miliona.
  • U svetu 2030. – 66 miliona.
  • Bolest utiče na 0,5 odsto mlađih od 65 godina, 2-4 odsto osoba od 65 do 80 godina starosti, 15 odsto starijih od 80 godina.
  • Troškovi za lečenje i brigu o obolelim od Alchajmerove bolesti iznose 10 milijardi evra (što u velikoj meri pokriva francuska socijalna zaštita), a 2020. godine ovaj broj će, prema Udruženju France Alzheimer, iznositi 20 milijardi evra.