Početna Magazin Godine Ako telefoni i tableti menjaju računare, ovo menja miša i tastaturu

Ako telefoni i tableti menjaju računare, ovo menja miša i tastaturu

Ako telefoni i tableti menjaju računare, ovo menja miša i tastaturu

Možda jedna od najvećih prepreka za punu mobilnost ali i funkcionalnost uređaja predstavljaju miš i tastatura kao eksterni delovi računara koji su još uvek nezamenjivi kada je potrebno pisati bilo šta duže od komentara na društvenim mrežama. Penzin je istražio dostupne alternative ali moguća rešenja u budućnosti…

Zamena za miša – upravljanje kursorom pomoću glave i oka

Kao što smo i pretpostavili, zamenu za miša je jednostavnije pronaći. Bilo nam je jasno da bi njegova funkcija mogla biti obavljena i okom korisnika računara. Tehnologija praćenja oka dostupna je decenijama i koristi se, očekivano, u vojnoj industriji gde se primenjuje kao nišanska sprava. Piloti aviona ili helikoptera imaju kacige sa vizirima koji prate položaj oka i automatski premeštaju nišan u tačku koju pilot posmatra.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Zato smo odmah potražili zamenu za miša praćenjem oka i lako pronašli sve što nas je zanimalo… Navešćemo samo tri primera.

Prvi je CameraMouse (kamera-miš), besplatan softver za računare i tablete koji rade na Windows operativnim sistemima i imaju prključenu ili integrisanu kameru (Windows 10, 8.1, 8, 7, Vista, XP). Program je razvijen na univerzitetu u Bostonu za osobe sa invaliditetom (cerebralna paraliza, atrofija leđnih mišića, ALS, multipleks skleroza, traumatska povreda mozga, razni neurološki poremećaji, itd).

Ovaj program radi najbolje kada se računar koristi mahom samo pomeranjem miša i levim klikom, kao što je, na primer, surfovanje po internetu i čitanje vesti.

Za potrebe ovog teksta preuzeli smo instalaciju sa sajta CameraMouse i isprobali softer i… Radi!

Namestili smo podešavanja da se klik aktivira kada strelica stoji na jednoj tački ekrana pola sekunde. Možete nameštati da strelica zahvata najuže područje,normalno, i nešto šire. Možete podesiti da strelica stoji na jednoj tački sekundu, ili čak i milisekundu da bi aktivirala klik.

Trebalo nam je oko minut od klika za preuzimanje programa do puštanja muzike sa Jutjuba – pokretima glave! Više o ovom rešenju pogledajte u videu ispod:

Ipak, s obzirom da smo tražili nešto što bi moglo da zameni miš „u pokretu“, i za osobe koje nisu primorane da koriste alternative, došli smo i do Samsungovog projekta EyeCan. Na sajtu projekta EyeCanProject mogu da se pronađu linkovi za video na Jutjubu kako sami možete da napravite ovaj uređaj.

On jeste pomalo robustan, mora se montirati na naočare kako bi se pozicionirao ispred oka, ali je njegova sofisticiranost i preciznost izuzetna. Na videu možete pogledati da uz pomoć uređaja mogu čak da se igraju i igrice, i to i one osobe koje osim očiju ne mogu da pomeraju druge delove tela.

Ipak, ono što je najpribližnije zameni za miša (a što smo našli u relativno kratkoj pretrazi) jesu komercijalni proizvodi u vidu naočara, kao što su Google Glass ili proizvodi kompanije TobiiPro. Međutim, pored hardverskih uređaja kao što su uređaji za praćenje oka koji se montiraju uz ekran računara, ili naočare, i pratećih softvera, ova firma nudi i usluge i dodatne proizvode namenjene kompanijama koje pomoću ove tehnologije mogu da ispitaju svoje proizvode.

Naime, marketing je jedna od oblasti gde ova tehnologija ima najbolju perspektivu jer će njenim vlasnicima i korisnicima najbrže da vrati uložen novac. Suštinski – kompanije žele da znaju kako mi vidimo svet. Ako prate naše oči mogu da znaju na koje boje reagujemo, kako gledamo u ekrane i monitore, šta nam privlači pažnju, itd. Onda prema tim podacima mogu da raspoređuju oglase, da šalju „subliminarne“ poruke koje bi na ekranu trajale taman toliko da ih primimo, i taman tako diskretno da ih jedva i primetimo.

Tehnologiju mogu da koriste i osobe sa invaliditetom, ali i medicinske ustanove koje bi uz pomoć nje mogle da rade dijagnostiku ili analizu uspeha operativnih zahvata, itd. Pomoću ove tehnologije možemo da saznamo i više o procesu učenja i praćenja sadržaja, o novim oblastima psihologije i neurologije, o…

Zapravo, o mnogo toga, ali i dalje je najverovatnije da ćemo je koristiti za marketing i bolju prodaju jer to smo – potrošačko društvo.

Zamena za tastaturu – ni nadomak rešenja za pisce

Kada je reč o tastaturi koja to zapravo i ne bi bila, a omogućava da se pišu „sastavi“ na računaru, onda stvari postaju kompleksnije…

Naime, miš ima dve jednostavne funkcije – kretanje i klik. Tastatura nema kretanje ali ima oko 40-ak različitih tastera/klikova. To znači – potreban je prostor za toliko tastera. Taj prostor se nalazi na eksternom uređaju kod računara, integrisan kao deo hardvera kod laptopova, ili „krade“ za sebe deo ekrana na mobilnim računarima i tabletima.

Da, postoje već godinama alternative kao što su uređaji koji projektuju sliku tastature na podlogu, optičkim senzorima prate kretanje prstiju i te pokrete pretvaraju u „klikove po tasterima“. Međutim, osim manjeg gabarita (ne i mase), ti uređaji ne pružaju stvarnu mobilnost s obzirom da zahtevaju ravnu površinu. To znači da je ultratanka tastatura i dalje bolja alternativa.

Krajem 2015. godine najavljen je uređaj koji treba da reši ove probleme – nosiva tastatura (i miš) Gest. Reč je o „narukvici“ sa uređajem koji bi se postavljao na nadlanicu (pričvršćen kaišem po sredini dlana), i pomoću žica bio povezan sa poluprstenovima na svakom prstu.

Uređaj bi pratio pokrete prstiju ali i rad mišića šake i na taj način „čitao“ pisanje po tastaturi. Ovde i dalje ostaju dva problema:

  • u kom obliku će biti prikazani tasteri – hoće li i dalje „krasti“ prostor na ekranu ili korisnik treba da zna raspored napamet dok „tipka u vazduhu“
  • da li će ovo zaista da radi – jer iako je već postavljena cena na 200 dolara, uređaj tek treba da se pojavi krajem 2016. godine (ako ne bude odlaganja).

Dodatak: Par meseci nakon objave ovog tekst i Blumberg je pisao o novoj tastaturi Tap System koja radi slično kao i gorepredstavljena – traka se postavlja na šake i pomoću nje se čitaju pokreti prstiju.

Postoje i druge tehnologije koje ispituju različita rešenja ali i one nisu dovoljno usavršene da bi mogle uspešno zameniti tastaturu:

  • Elliptic Labs koristi ultrazvuk da prati pokrete ruke i tako upravlja uređajima koji imaju ekran na dodir – zvučnici emituju ultrazvuk, ultrazvučni talasi odbijaju se od šake u mikrofone, i softver proračunava položaj i prosleđuje odgovarajuće komande u procesor.
  • Airwriting koristi rukavicu sa senzorima pomoću koje se poruke mogu pisati u „vazduhu“ – može da prepoznaje i velika slova, ali je i stepen grešaka bio veliki i tokom kasnijih faza ispitivanja.
  • eyeSight koristi kameru računara da uperen prst pretvori u klik – ali pre u funkciji miša nego tastature.
  • Mauz – eksterni uređaj za mobilni telefon koji telefon pretvara u miš računara (pitanje da li je i dalje dostupan jer je i sama ideja pomalo robusna).
  • PointGrab je sličan eyeSight-u i takođe koristi samo kameru računara, a tehnologija je već primenjena na računarima nekoliko proizvođača koji su koristili operativni sistem Windows 8.
  • Leap Motion je uređaj koji se uključuje u računar i postavlja ispod šaka – kada su šake iznad tastature uređaj „miruje“, ali kada se povuku iznad uređaja onda detektuje pokrete prstiju pomoću infracrvenih LED sijalica i kamera. Košta oko 80 dolara i pouzdan je samo za osnovne pokrete upravljanja stranicama – ne i za pisanje.
  • Myoelectric Armband je „narukvica“ koja se postavlja na podlakticu bliže laktu i upravlja uređajima koji imaju „blutut“, i takođe prati samo izraženije pokrete, a košta oko 150 dolara.
  • Microsoft Kinect prepoznaje kretanje tela, kao i drugi uređaji koji služe da aktivne igre na računaru, ali registruje i neke manje pokrete kao što su otvaranje i zatvaranje šake.

Zaključak – miš da, tastatura još ne

Miš će biti zamenjen relativno brzo i lako, a od tastatrure za mobilne i tablete najverovatnije ćemo prvo dobiti sve tanje i tanje prenosive tastature u fizičkom obliku, bilo sklapajuće, bilo one koje se mogu „urolati“ kao tepih. Verovatnije da ćemo tastature zameniti pre pomoću programa za prepoznavanje glasa kojima ćemo diktirati računaru šta da piše, i u kom polju.

Ipak, to bi značilo da pisci treba da izgube glas dok naglas „pročitaju računaru“ sve ono što im je na pameti. Pored toga, ovako nešto malo je komplikovanije raditi bilo gde van kuće i osame, osim ako ne želimo da neko sluša što i naš računar.

Verovatno će uskoro nekom pasti na pamet da pravi samolepive senzore za nokte. Oni ne bi uticali na znojenje šake, njihova težina se ne bi osećala, a njihovo kretanje bilo bi jednostavno pratiti bez obzira da li tipkamo po ravnoj podlozi ili po butinama dok sedimo u prevozu ili čekaonici.

Još jedna opcija moglo bi biti razdvajanje tastarure na 4 dela pa bi pokret stopala preuzeo tastere koji se ređe koriste, a svakoj šaki bi ostalo po 10 ili 15 standardnih tastera.

A možda i ne treba razmišljati o tastaturi kao ploči sa tasterima? Možda prosto može da postoji set slobodnih pokreta prstiju koji bi bili praćeni pomoću pomenutih senzora na noktima? Možda zadnja strana telefona može da čita pokrete prstiju? Možda dodir palčeva može da bude signal za razmak, sleganje ramenima za novi red, podignute obrve za uzvičnik, mig levog oka za zarez a desnog za tačku? Brzo kratko skoro neprimetno podizanje ramena može imati ulogu „šifta“ za veliko slovo. Na kraju nam ostane u prstima samo da rasporedimo 30-ak slova – po tri slova po prstu – gore, levo i desno? Ili dole levo i desno? Ili kako kome više odgovara?

Eto ideja? Dobrovoljci za razradu?