Početna Draganova nagrada Draganova nagrada 2015. Živojin (Lazarevac): Putovanje na Siciliju

Živojin (Lazarevac): Putovanje na Siciliju

Živojin (Lazarevac): Putovanje na Siciliju

Priča sa Konkursa za najbolju putopisnu priču starijih u kategoriji „Najbolja priča o putovanju u inostranstvo“

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Monreale, Sicilija (flickr)

Posle dvodnevnog putovanja od Lazarevca preko Beograda, Zagreba, Ljubljane i Italije, od Venecije preko Firence i Rima, našli smo se na vrhu prstiju „italijanske čizme“ u San Đovaniju.

Buđenje na samoj obali moreuza u San Đovaniju je za mene bilo čudno i nestvarno. Italija je za nama i Rim u kojem smo proveli jedan dan koji je bio veoma kratak da doživim istoriju slavnog grada. Ulazimo na trajekt nevoljno rasanjeni, a u meni neki talas sećanja iz rane mladosti na Siciliju i Sicilijance.

Silazimo sa trajekta i stupamo na ostrvo mojih snova u Mesini, na Siciliji. Prvi utisci i trošne zgrade ovog grada, kamenita obala, mediteranska klima, podsećaju me na zapuštena letovališta na Jadranu 50-ih godina XX veka. Mirni i učtivi mornari, carinski službenici i ugostiteljski radnici sukobljavaju se sa mojom projekcijom Sicilijanaca.

Autobus juri krivudavom obalom prema Kataniji pored visokih vrhova nemirne Etne kroz gole i šumovite strane pored plavičasto-srebrne vode razlivene u nedogled. Etna se izgubila u oblacima, izazivajući osećanje divljenja pomešanog sa nečim što podseća na strah i nameće misao na pokretanje lave iz užarenog grotla.

Stižemo u Kataniju, vozeći se kroz predgrađe Katanija Sen Đorđio i Katanija Galermo i polako se odvajamo od obale mora. Naš autobus jezdi prostranom dolinom prekrivenom plantažama južnog voća na putu koji vodi ka Palermu. Sa desne strane puta, lepo se vidi prirodni park i vulkan Etna sa vrhom od 3.323 m. U ravnici pored puta, poneka kućica boje terakote i spržene trave, povezane kanalima i cevima koje vrše službu navodnjavanja plantaža na radost ljudi i njihovog sna o nebu.

Nema ptica. Nema zvuka da pokrene vazduh preko plitkog korita akvadukta sa više lukova. Blizu gradića Ena, palo je solarno polje, kao polomljeno krilo nekog tehnološkog čuda. U savršenoj ravnoteži pored puta, opaljena trava se pruža na sve strane, a kao ukras, zeleni maslinjaci dremaju na suncu.

Pre skretanja sa glavnog puta za Agriđento, sa desne strane izranjaju lepi povrtnjaci a na bregovima sa obe strane vitlaju svojim belim krilima vetrenjače postrojene u besprekornom redu. Vijugamo kroz prostranstvo Sicilije, pod svetlošću avgustovskog sunca, sa povremenim zastajkivanjima zbog radova na izgradnji autoputa. Napokon stižemo u hotel „Akrabelo“ u mestu Vilađio Mosa kraj Agriđenta. Hotel je prilično udaljen od obale mora, ali je lep, komforan sa svojim bazenom i parkom.

Agriđento je lep primorski grad. U njemu je sve veselo i živo. Ulice su uzane, arhitektura je kolaž tradicionalnog i modernog, sve je čisto i lepo. Ljudi, omanji rastom, sa decom i ženama izašli na ulice porodično, zaposeli kafane, bašte, trgove i šetališta. Čuje se žagor, smeh i igra radoznale dece dok se stariji došaptavaju, razgovaraju i zajedno sa mladima plešu uz muziku na širokom platou grada. Stanovnici su komunikativni i druželjubivi i služe se isključivo svojim jezikom. Grad je podignut na uzvišenju – platou odakle se pruža lep pogled na okolinu.

Pored redovnog odlaska na obližnju plažu, treba obavezno videti „belu plažu“ i turske stepenice. Nezaboravno je provesti vreme u Dolini hramova gde se mogu videti hramovi posvećeni grčkim bogovima i jedinstvena ležeća skulptura Atlasa.

Razmišljam, posle svega viđenog, kakav je bio život ovog grada pre nego što je postao ruševina… Verovatno stalna borba za život i gorke dužnosti, samopregor i svest da se gradi i brani.

Nije bila laka i vesela istorija ovog ostrva, naročito u gradovima Monreale i Palermo. Monreale, gradić u neposrednoj blizini Palerma, krasi katedrala Duomo, posvećena Bogorodici i Hristu sa mozaicima sličnim vizantijskim na površini od 6.340 m2.

Palermo, mediteranski lučki grad, ostavio je fantastičan utisak na sve nas. Obišli smo mnogobrojne objekte izgrađene u rimsko-vizantijskom stilu, a posebno novi tip crkvene konstrukcije sa latinskim krstom u osnovi. Ovo je retko i dragoceno mesto gde vredi videti Parlament, operu „Teatro masimo“, trgove, ulice, luku i još mnogo toga.

Posle obilaska, umoran od razgledanja, seo sam na kamenu klupu na obali mora i zamišljao ljude, vreme i njihove sudbine i odnose u njemu kroz vekove. Ma kako kratka poseta Siciliji, vredi napora da se potraže baš ovakva mesta, da se doživi i shvati smisao života ljudi ovog podneblja.

Rim i Firenca zaslužuju posebnu priču i opis.

Živojin Mirković
profesor u penziji iz Lazarevca


Ovo je jedna od priča koje su pristigle na 1. konkurs za najbolju putopisnu priču starijih koji je trajao od 1.1. do 1.3.2015. godine. Konkurs je zajednički projekat UG „Snaga prijateljstva – Amity“ i Bebe Kuka čiji je cilj promovisanje aktivnog starenja.
Linkove ka ostalim pričama sa Konkursa koje su objavljene na Penzinu možete naći u tekstu

Putopisne priče sa 1. konkursa za najbolju putopisnu priču starijih