Početna Magazin Godine Društvo Starenje nacije: Internet kao spas

Starenje nacije: Internet kao spas

– Ostajemo bez novca, ne bez tehnoloških rešenja – piše IT preduzetnik Howard Anderson. Penzin prenosi njegov zanimljiv tekst o stanju i mogućim rešenjima za budućnost u kojoj nacije stare…

– Svi mi prepoznajemo obrasce. Uzmimo na primer seriju naizgled nepovezanih događaja i pokušajmo da pronađemo neku povezanost…

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

1. Google otkriva da ulaže 1,5 milijardi dolara na istraživanje bolesti koje su povezane sa starošću.

2. Bolnice koriste robote koji tragaju za mikroorganizmima u operacionim salama kako bi izbegle bolničke infekcije.

3. Amerika stari. Sada 55.000 ljudi ima preko 100 godina, što je povećanje od 65 odsto u odnosu na 1984. godinu. To je najbrže rastuća demografska grupacija, iako veoma mala. Prestali smo da pušimo. I dalje se prejedamo, ali ćemo na kraju uzeti pilulu za mršavljenje. Penzioneri Dženeral Motorsa (proizođač automobila) u penziji „zarađuju“ više nego što su ikad primili tokom godina rada (slično je i za bivše naftne radnike u Meksiku – prim. Penzina).
4. Univerzitet Stenford ponudio je onlajn kurs za studente (Econ 1v), a isti kurs ponuđen je besplatno i svim ostalima. Pretpostavimo da studenti plaćaju 60.000 dolara godinu studija, i da pohađaju 10 predmeta, to bi značilo da ih jedan košta 6.000 dolara.

5. Moja tašta (95) teže se snalazi u poslednje vreme. Da li robot može da joj pomogne da čisti? Da se obuče? Da se postara da je uzela lekove? Da je zadrži u kontaktu sa prijateljima i da joj pomogne da stekne nove? Da igra bridž sa njom?

6. Oko polovine lekova za koje je izdat recept nikada ne budu popijeni. Ili, još gore, uzima ih se duplo češće zato što starije osobe ne mogu da se sete da li su ih uzeli tog jutra.
7. Oko 40 odsto svetskog stanovništva koristi internet. To je 2,8 milijardi ljudi.

Kada je započeto sa socijalnim osiguranjem u Americi, Amerikanci su savesno umirali onda kada je trebalo – oko svoje 65. godine. Tako da im je socijalno davalo jedan počasni krug. Ali danas stara Amerika doživljava svoj procvat, ljudi žive daleko duže nego pre.

Smeštaj roditelja u dom za stare košta… oko 150.000 dolara godišnje. Pretpostavimo da je životni vek 90 godina, i da osoba 15 godina provede u domu za stare, to iznosi 2,25 miliona dolra. A čak i neki moderni lekovi koštaju 145.000 dolara godišnje. Ako živite dovoljno dugo sigurno ćete zakačiti bar neku bolest.

Ukratko, srednja generacija nalazi se u procepu između starijih i mlađih. Moraćemo da odlučimo: pomoći roditeljima… ili našoj deci. Nema dovoljno novca za jedne i za druge.

Zato nas internet spašava. S obzirom da bolnička operaciona sala treba da bude super-čista, stari metod bio je da se riba skoro religiozno. Ali ako robot može da koristi visokoenergetske svetlosne zrake da je očisti za tri minuta, zašto ne bi bio povezan sa internetom da automatski šalje informaciju da je sala spremna za ponovnu upotrebu?

I ako ovaj robot od 100.000 dolara može to da radi, zar ne bi mogao da čisti i kuću moje tašte? Svakako u jeftinijoj varijanti, i svakako u vidu zajedničkog korišćenja.

Ili joj dajte automatizovan alat koji registruje kada je uzela svoje lekove. To nije jednostavan zadatak kada uzima 10 vrsta lekova – neke ujutru, neke noću, neke dva puta dnevno.

I, s obzirom da naša deca nasleđuju naš mozak, zar ne bi mogla da pohađaju onlajn univerzitet koji pruža kvalitetna znanja i prestiž, ali i niže troškove studija, naročito kada bismo mogli da kombinujemo video i interaktivnost? Zar ne bismo mogli da „kloniramo“ profesore, i da pravimo kvizove za studente. Naravno da bismo mogli.

Jedan veoma dobar razlog: Ostajemo bez novca ali ne i bez tehnologiških rešenja. Dodatno, dok neki od nas pomažu svojim starim roditeljima, drugi shvataju da stari ne samo da imaju novca, već imaju i glasove! Kada nastane pritisak oni će dobiti svoje lekove vredne 145.000 dolara godišnje zato što će političari popustiti kao što to uvek čine.

Danas, Netflix i YouTube drže oko 50 odsto protoka sa mreže u „špicu“ internet saobraćaja, i 44 odsto protoka ka mreži. Pa šta? Šta se dešava kada 50 odsto Amerike, ili 110 miliona domova ima protok od 1Gb? Šta bi bilo kada bi konekcija bila suštinski besplatna? I kada bismo imali iskorišćen pun kapacitet interneta, sa robotima, kontrolom pilula i obrazovnim kursevima povezanim na mrežu?

Kaže se da će se nastavnik pojaviti onda kada je učenik spreman. Kada je potreba velika, tehnologija će kombinovati naizgled nepovezana rešenja kako bi rešila problem, piše Information Week.