Početna Magazin Godine Društvo Srbija – 5. na svetu po pitanju ženskih prava

Srbija – 5. na svetu po pitanju ženskih prava

Srbija je, prema analizi OECD-a, peta zemlja od 106 rangiranih po pitanju rodne ravnopravnosti i ženskih prava. Koliko se statistici može verovati? Da li nam OECD zamera na propustima koji nisu vezani isključivo za prava žena i da li, sa druge strane, previđa statistički nevidljive društvene tabue i predrasude?

Postoji očigledan moralni razlog za promovisanje rodne ravnopravnosti širom sveta, ali isto tako postoji i ekonomski, piše Fast Co Exist. Države koje pružaju mogućnosti devojkama i ženama bolje prolaze kad je ekonomija u pitanju, za razliku od onih koje to ne čine.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Naime, među državama koje su najlošije rangirane na skali ravnopravnosti među polovima i po pitanju ženskih prava, skoro sve su izuzetno siromašne. U Izveštaju 2014. Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) piše: „diskriminacija žena i devojaka nosi sa sobom visoku razvojnu cenu„.

Međutim, kao i sa svim drugim društvenim pravilima, ni ovo nije bez izuzetaka, pa se tako naša, ne baš bogata zemlja, našla među prvih pet država po poštovanju ženskih prava i rodnoj ravnopravnosti.

Izveštaj OECD-a – Gender Index, zasniva se na podacima iz 160 država. Analizirane su „osnovne sistemske prepreke kojima se negiraju ženska prava i njihov pristup pravdi, izvorima i mogućnostima za osnaživanje“. Obrađene su „društvene norme, običaji i zakoni„, poput doba u kom devojke mogu da stupe u zakonski brak, nivoa „pristrasnosti prema sinovima“ (porodice koje namerno i svesno stavljaju mušku decu ispred ženske), ili pristupa finansijskim uslugama.

Svih 160 zemalja nisu obezbedile kompletne podatke, pa je napravljena rang lista za 106 država. Prvih pet zemalja po poštovanju ženskih prava i rodnoj ravnopravnosti su:

  1. Belgija
  2. Francuska
  3. Slovenija
  4. Španija
  5. Srbija

Poslednjih pet na ovoj listi su:

  1. Čad
  2. Mali
  3. Gambija
  4. Sudan
  5. Jemen

Izveštaj sa detaljnim podacima možete pročitati na linku ovde (pdf. eng), a mi vam u nastavku donosimo prevod vezan za analizu podataka o visokorangiranoj Srbiji.

„Srbija je na vrhu Istočnoevropskog i Centralnoazijskog regiona, sa dobrim učinkom po SIGI (Social Institutions and Gender Index) podindeksima diskiminatorskog porodičnog koda, ograničenim sredstvima i imovini i ograničenim građanskim slobodama.

Zakonsko doba za stupanje u brak je 18 godina i za žene i za muškarce, a porodično pravo garantuje jednakost u donošenju odluka vezanim za decu tokom braka i nakon razvoda. Žene imaju ista prava kao i muškarci po pitanju nasleđivanja i razvoda.

Imaju ista prava vlasništva i raspolaganja pokretnom i nepokretnom imovinom, izuzev u nekim ruralnim oblastima gde tradicija obavezuje ženu koja kupuje ili nasleđuje zemlju da je registruje na ime svog supruga ili drugog bliskog muškog srodnika. Žene takođe imaju jednak pristup finansijskim uslugama, uključujući bankarske kredite.

Po pitanju građanskih sloboda, žene i muškarci imaju jednaka prava pristupa javnim prostorima, mada su žene iz romske populacije suočene sa izvesnim stepenom diskriminacije na tržištu rada.

Izborna kvota od 30 odsto važi i na nacionalnom i na lokalnom nivou. Od 2014. godine, u skupštini je 34 odsto žena.

Postoje rupe u srpskom zakonodavstvu po pitanju nasilja nad ženama, a pristup žena pravdi je ograničen. Nasilje u porodici je krivično delo, a srpska vlada je 2011. godine preduzela korake u pravcu razvoja jasnih mehanizama saradnje sa sudstvom i policijom.

Međutim, u nekim oblastima implementacija je još uvek slaba, na primer značajni su zastoji u obradi slučajeva porodičnog nasilja u sudovima. Štaviše, značajan je nivo slabog obaveštavanja usled društvenih tabua ili straha da policija neće istražiti slučaj. Silovanje je krivično delo, ali su zastupnici ženskih prava kritikovali suviše blage kazne.“

Koliko se statistici može verovati? Da li nam OECD zamera na propustima koji nisu vezani isključivo za prava žena i da li, sa druge strane, previđa statistički nevidljive društvene tabue i predrasude?