Početna Magazin Godine Istorija Ruski hirurzi testirali 2500 godina staru operativnu tehniku iz Sibira

Ruski hirurzi testirali 2500 godina staru operativnu tehniku iz Sibira

Ruski hirurzi testirali 2500 godina staru operativnu tehniku iz Sibira

Trepanacija, hirurška tehnika kružnog ili četvrtastog otvaranja lobanje, obavljala se još od praistorije, u medicinske ali i ritualne svrhe. Kako su naši preci obavljali ovako komplikovane procedure, i, koliko uspešno?

Na Altajskim planinama su 2014. godine otrkriveni ljudski skeleti za koje se veruje da potiču od pripadnika sibirskog nomadskog plemena Pazirik.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Naročito zanimljivi bili su tragovi trepanacije na nekoliko lobanja: dva muškarca i jedne žene. Reč je kružnim otvorima veoma precizno izvedenim.

Napomena Penzina: Procedura trepanacije, i drugi komplikovaniji hirurški zahvati, obavljana je i u srednjovekovnoj Srbiji, pa i u periodu osmanske okupacije. Skeleti sa zaraslim tretiranim ranama i hirurški alati pronađeni su kod Priboja, uz ostatke manastira gde je bila i operaciona sala. Više u tekstu: Srednjovekovna bolnica kod Priboja.

Ruski hirurzi želeli su da provere koliko su tačno ovi zahvati bili pažljivo urađeni, i koliko je vremena bilo potrebno za obavljanje ovih poduhvata originalnim alatima.

Lobanje su prvo pregledane pod mikroskopom gde je utvrđeno da na njima ne postoji ni najmanji trag ožiljaka koji su mogli nastati uklanjanjem kože glave radi obavljanja zahvata, što svedoči o izuzetnoj veštini sibirskih hirurga.

Utvrđeno je i da je operacija obavljanja u dve faze:

  • uklanjanje površinskog sloja kosti lobanje (a – na slici gore)
  • bušenje rupe kratkim i brojnim pokretima alatki (b – na slici gore).

Nisu otkrivene nikakve greške u pokretima, sklizavanje alata i slično, već je bilo jasno da je zahvat obavljala veoma vešta i samouverena osoba koja je nesumnjivo imala dosta iskustva.

U poslednjoj fazi istraživanja stvar u ruke preuzeli su i savremeni hirurzi. Oni su koristili pravu ljudsku lobanju a operaciju su obaljali replikama alata koji su verovatno korišćeni – na osnovu pronađenih ostataka na drugim mestima iz tog perioda.

Savremenim hirurzima trebalo je tačno 28 minuta da naprave otvor kakav srećemo na pronađenim lobanjama skeleta, uz primenu iste tehnike otvaranja u dve faze. Ipak, oni ističu da nije bilo nimalo lako i da je zahtevalo i dosta truda i snage da bi se ovo izvelo bez savremenih bušilica i sekača koji se koriste, piše RT.