Početna Magazin Godine Društvo Razlike u penzionisanju posleratne i generacije njihovih roditelja

Razlike u penzionisanju posleratne i generacije njihovih roditelja

Posleratna generacija, koja je proteklih godina počela da odlazi u penziju, jeste ta koja će prva doživeti promene u načinu penzionisanja i života u penziji.

Penzija bi trebalo da izgleda ovako: posle duge karijere, dobijete zahvalnicu i pozlaćeni sat; dobijete rešenje za penziju i, sa veoma pristojnom, zagarantovanom mesečnom sumom, bacite se u razmišljanje da li je bolje ostati u gradu i pomagati u povremenom čuvanju unuka uz novčane mesečne poklone deci ili otići u vikendicu koju ste izgradili, ostaviti deci stan i slati im mesečno zdravu, seosku hranu, kao što su nekada vama vaši roditelji koje ostaviste na selu.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Ovakvo viđenje penzije jeste slika koju smo nasledili gledajući generacije koje su se penzionisale od 70-ih godina na ovamo. Čak ni nevesele 90-te godine prošlog veka, nisu uspele da sruše ovu sliku koja je sada toliko ukorenjena u kolektivnoj svesti da mislimo da je jedina ispravna, pa čak i moguća.

Posleratna generacija (generacija bejbi-bumera), koja je proteklih godina počela da odlazi u penziju, jeste ta koja će prva doživeti promene u načinu penzionisanja i života u penziji. Kako oni budu odreagovali na ove promene, umnogome će uticati i na kasnije generacije.

Ovo su samo neke, osnovne razlike između penzionisanja bumera i njihovih roditelja.

Posleratna generacija radiće duže. Mnogi današnji 60-godišnjaci nastaviće da rade zato što su vitalni, ali će neki biti prinuđeni na to. Razlog može biti taj što ne očekuju dovoljno veliku penziju, a i sam zakon propisuje postepeno produžavanje starosne granice.

Posleratna generacija manje je uspela da uštedi (ako je išta).

Posleratna generacija će svoje dugove otplaćivati i za vreme penzije. Dok su njihovi roditelji mogli da očekuju da od države dobiju stan, bumeri Srbije su često, ako ne zbog sebe, onda zbog svoje dece, morali stanove da kupuju. Velika rupa u kontinuitetu 90-ih iscrpila ih je finansijski, a XXI vek nije ispunio očekivanja. Da bi (pre)živeli, mnogi od njih su morali da uđu u kredite koji u Srbiji uopšte nisu povoljni.

Posleratna generacija prva u Srbiji može deo penzije da prima i od privatnog penzionog fonda. Ovo je samo mogućnost koju oni definitivno ne koriste, ali je to opet nešto za šta oni znaju, a što njihovi roditelji nisu mogli ni da zamisle. Oni su smatrali da je država ta koja će im obezbediti ono što su zaslužili, a da to čeka i njihovu decu.

Deca onih koji se danas penzionišu trebalo bi da postanu svesna da moraju imati fleksibilniji stav i razmišljati kako da sebi osiguraju pristojan život u starosti. Na njihove stavove, uticaće i ponašanje bumera pri penzionisanju.