Početna Magazin Godine Čovek i smrt Novosti: Samo 171 krevet za poslednje dane

Novosti: Samo 171 krevet za poslednje dane

Novosti: Samo 171 krevet za poslednje dane

U razvoj palijativnog zbrinjavanja u Srbiji uloženo je mnogo novca, a pacijenti još uvek nemaju gde dostojanstveno da umru.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Čak 3,5 miliona evra potrošeno je prethodnih godina da bi se u zdravstvu razvile službe za takozvanu palijativnu negu. Za taj novac dobili smo svega 171 mesto u 14 opštih bolnica, a najteži pacijenti i dalje bukvalno nemaju gde dostojanstveno da provedu poslednje dane, piše za Novosti B. Radivojević.

Iako se sa ulaganjima u palijativnu negu počelo 2011. godine, Ministarstvo zdravlja se sad suočava sa činjenicom da nije bilo naročitih rezultata i da napokon, ozbiljno, makar i postepeno, mora da se rešava ovaj problem.

U Srbiji svakog dana, samo od malignih bolesti, umre 57 ljudi. Većina u terminalnoj fazi bolesti, bar poslednjih mesec-dva, provede u mukama, prepuštena samo porodici, jer kad se dođe do stadijuma da je pacijent izgubljen za zvaničnu medicinu, i da više ne pomaže nikakva terapija, za njih u bolnicama, na onkološkim odeljenjima, nema mesta.

„Kroz projekat EU ‘Razvoj palijativnog zbrinjavanja u Srbiji’ uloženo je gotovo tri miliona evra, zatim značajna budžetska sredstva, a nešto su dale i neke lokalne samouprave za renoviranje prostorija za palijativno zbrinjavanje“, kaže za Novosti profesor dr Dragana Jovanović, specijalni savetnik ministra zdravlja i koordinator Ministarstva zdravlja za pulmologiju.

„U okviru tog projekta je dato još 54 vozila za ustanove primarne zdravstvene zaštite, i sprovedeni programi edukacije iz palijativnog zbrinjavanja u vidu kurseva koje su pohađala 1.694 zaposlena u ustanovama zdravstvene zaštite i gerontološkim centrima.“

I u bolnicama koje imaju krevete za ovu namenu, doktori svedoče da palijativna nega nije onakva kakva bi trebalo da bude: u istim sobama su često žene i muškarci, u ovim jedinicama često ne mogu da se primene ni sva dijagnostika niti sva terapija, a veliki problem je što je koncept palijativne nege pogrešno shvaćen pa bi mnoge porodice teško obolelog člana najradije trajno smestile u bolnicu.

A, suština je da u palijativnoj nezi pacijent provede neko kraće vreme, da mu se medicinski olakšaju tegobe, a porodica se nakratko odmori.

„Predlog je da se kapaciteti za palijativnu negu povećaju za još 131 krevet i to se odnosi ne samo na bolnice koje već imaju ove službe, nego i na još 10 bolnica koje nemaju palijativu“, objašnjava profesorka Jovanović. „Četiri kliničko-bolnička centra u Beogradu, takođe bi trebalo da oforme službe za palijativnu negu i to sa 60 kreveta, pa bismo tako kapacitete proširili ukupno za 191 krevet, i onda bismo za ovu namenu imali 362 postelje.“

Ove službe bi se, onda, po potrebi i dalje širile, a kadrovskim planom za 2016. godinu, čija se izrada očekuje, trebalo bi definisati i neophodan kadar. U bolnicama uglavnom ne postoji višak kadra u odnosu na propisane normative, pa je za rad jedinica palijativne nege potrebna preraspodela, prvenstveno sa gerijatrijskih odeljenja na palijativu.

„S obzirom na to da je popunjenost bolničkih kapaciteta od 55 do 78 odsto, moguće je u svim opštim bolnicama u Srbiji preraspodelom postojećeg kadra obezbediti neophodan broj doktora medicine za rad u jedinicama za palijativno zbrinjavanje“, objašnjava profesorka Jovanović.

„Uporedo sa razvijanjem kapaciteta za palijativu počela je i obuka kadra: na sva četiri medicinska fakulteta 2012. godine ustanovljen je predmet palijativno zbrinjavanje, a Medicinski fakultet u Beogradu je uveo i specijalističke strukovne studije i specijalizacije iz palijativne i medicine bola.“

Trenutno 24 opšte bolnice, od ukupno 41, imaju postelje za produženo bolničko lečenje, ukupno 710 kreveta. U dva kliničko-bolnička centra Zemun i Zvezdara su još 143 postelje za ovu namenu.

Pa iako će deo bolničkih kapaciteta biti preusmeren za hospitalizaciju obolelih u terminalnoj fazi, kako bi im u što većoj meri bio omogućen kvalitetniji život, neophodne su izmene Zakona o zdravstvenoj zaštiti da bi palijativna nega mogla da se organizuje i u ustanovama primarne zdravstvene zaštite.


Najtežim pacijentima, u 125 zemalja, patnje se umanjuju u specijalizovanim ustanovama, hospisima, koje obezbeđuju najbolju brigu.

U Srbiji takva ustanova ne postoji. U Beogradu humanitarna organizacija BELhospis godišnje zbrinjava oko 400 pacijenata.


Pročitajte i tekstove: