Početna Magazin Godine Novo zanimanje: lični biograf starijih osoba

Novo zanimanje: lični biograf starijih osoba

Novo zanimanje: lični biograf starijih osoba

Na Zapadu, sa starenjem stanovništva raste broj „ličnih biografa“ ili malih izdavača koji se obavezuju da će napisati i/ili izdati memoare starije osobe.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija iz teksta „Oktavio Okampo: Uvek zauvek

Portal AgeVillage navodi kao primer izvesnu Silvi Labansa koja nudi svoje usluge pisca priče života osobe koja želi da je angažuje. Silvi Labansa je upravo izdala svoju prvu zbirku životnih priča stanara jednog doma za stare u francuskom departmanu Eson.

„To je pustolovina koja neverovatno obogaćuje, koja otkriva moć zajednice. Svaki delić sećanja nadopunjuje drugi stvarajući iznenađujući rezultat, pun humora i obogaćen pričama pet generacija (animatora, radnika u domu) koji su učestvovali u organizovanim radionicama“, objašnjava Silvi.

Ljudima mnogo znači, a da toga često pre početka pripovedanja nisu ni svesni, mogućnost da ih bar neko sasluša, da čuje njihovu priču. Silvi je novinaru francuskog portala pokazala zahvalnicu napisanu na svetlucavom plavom leptiru od papira: „Dali ste mi krila, neizmerno hvala na ovoj lepoj šetnji koju smo zajedno doživeli.“

Uvek se iznova iznenadim kada vidim kolika je moć pisane reči – kao da je lakše nešto reći putem reči ispisanih na papiru.

Ovaj lični biograf starijih osoba, međutim, nikako ne izigrava psihologa: „Nemam ni znanja ni veština za to. Beležim samo ono što mi je ispričano, vodeći računa da komentari objavljeni u knjizi ujedinjuju porodicu.“

Jedna jedina tajna… Potrebno je da slušalac bude dobronameran i da stekne poverenje pripovedača: „Ponekad, zadržim dah osećajući da poverenje dolazi. To je osetljiv trenutak i jedna pogrešna reč mogla bi sve da uništi.“

Nedavno je jedna pripovedačica izrazila želju da njena životna priča bude objavljena. „Njen životni put, prožet mnogobrojnim zdravstvenim problemima, podstiče na razmišljanje o smislu sopstvenog života, pa mi je jasna odluka izdavača da ovu autobiografiju objavi jer ona ima obrazovnu vrednost.“

Ali ovo se retko dešava i autobiografske priče obično se dele uskom krugu ljudi. Svake godine, na taj način, objavi se hiljade knjiga u samo nekoliko primeraka koji su namenjeni porodici i prijateljima pripovedača.

Na prvi pogled, odluka da se ispriča sopstveni život može delovati egocentrično. Međutim, ovo obično ne potiče od same starije osobe. Većina starijih ne može ni da zamisli da bi činjenice iz njihovog života i prošlih dana mogle da zanimaju potomstvo.

Često su deca i unuci ti koji, povodom neke godišnjice, rođendana ili zlatne svadbe, nagovore svoje starije da otkriju svoju životnu priču; prve ljubavi, putovanja, poslovni ili lični uspehi i neuspehi…

Priče naših starijih nas uče, ali i našem postojanju daju dublji smisao.