Početna Magazin Godine Nova era nauke: Skladištenje ogromnih baza podataka radi analize

Nova era nauke: Skladištenje ogromnih baza podataka radi analize

Nova era nauke: Skladištenje ogromnih baza podataka radi analize

Britanski naučnici uskladištili su kompletne podatke o 1.600 ljudskih srca u digitalnoj formi kako bi mogli da ih koriste za istraživanje. Ovakav pristup, skladištenja ogromnih baza podataka, koji je omogućio razvoj (i pojeftinjenje) tehnologije čuvanja informacija, promeniće način na koji se sprovode istraživanja.

Naučnici iz Hamersmit bolnice u Londonu (Clinical Sciences Centre, Medical Research Council), skenirali su detaljne 3D video materijale rada srca 1.600 pacijenata, i upotpunili ih genetskim informacijama svakog od ovih volontera.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

– Ovaj novi pristup ima potencijal da otkrije daleko više od uobičajenih kliničkih ispitivanja u kojima se sakupi relativno mali broj informacija o pacijentima tokom nekoliko godina – kaže doktor Declan O’Regan koji je učestvovao u studiji, i dodaje:

– Postoji veoma kompleksna veza između gena i bolesti srca, i još uvek pokušavamo da je shvatimo. Ali, dobijanjem veoma jasne 3D slike srca, nadamo se da ćemo moći mnogo bolje da razumemo posledice i efekte bolesti srca, i da određenim pacijentima damo tačno određene terapije, u pravo vreme.

Ideja sakupljanja ovoliko informacija o toliko mnogo ljudskih organa jeste u tome da se vidi koji su zajednički faktori koji dovode do bolesti. Naime, postoje suptilni znaci ranog razvoja bolesti, koje je veoma teško prepoznati čak i kada lekari znaju šta treba da traže. Sa druge strane, računar sve ove suptilne razlike rada srca prepoznaje i može da ukaže na pojavu bolesti pre nego što ona postane pravi zdravstveni problem.

Koncept sakupljanja velike količine podataka radi ovakvih analiza sve više se primenjuje i u drugim naučnim oblastima.

Evropski institut za bioinformatiku (European Bioinfomatics Institute – EBI) u Kembridžu skladišti kompletan genetski kod desetina hiljada različitih biljaka i životinja, a te informacije zauzimaju prostor ekvivalentan 5.000 laptopova.

Institut univerziteta Južne Kalifornije (Institute for Neuroimaging and Informatics) čuva 30.000 kompletnih 3D skeniranih ljudskih mozgova, što je prostor 10.000 laptopova.

Radio teleskopi koji se prave u Africi i Australiji (The Square Kilometre Array), sakupljaće svake godine podatke koji mogu stati na 300 miliona miliona laptopova, što je 150 puta veće od trenutnog celokupnog internet saobraćaja.

– Odjednom, ne moramo da se plašimo da merimo sve više i više stvari – o ljudima, okeanima, svemiru, jer sada možemo biti sigurni da može da sakupimo sve te podatke i da iz njih dobijemo znanje – kaže prof. Ewan Birney iz EBI-ja.

Ovakvom razvoju najviše pomaže pad troškova skladištenja podataka. Ipak, jednom kada se podaci sakupe, biće potrebno naći još pametnije načine za njihovo korišćenje, smanjivanje (kompresovanje) i arhiviranje.

Dodatno, ova količina podataka predstavlja i novi izazov – kako sortirati i organizovati dobijene podatke?

Tako nastaje čitavo novo polje nauke koje postojeće sisteme treba da razvije do te mere da budu primenjivi na nekoliko miliona miliona puta veće baze podataka. Zato je, na primer, britanski BBSRC (Biotechnology and Biological Sciences Research Council), najavio investiciju od 7,45 miliona funti koja namenju upravo za razvoj infrastrukture za upravljanje ogromnim bazama podataka.

Neki ovu novu eru nauke upoređuju sa pojavom mikroskopa – novi moćni alat koji naučnicima omogućava da istražuju svet prirode koji nikada pre nisu mogli ni da vide.

Jedna od stvari karakteristična za nauku jeste da ne otkrijete uvek važne stvari, već otkrivate ono što možete da otkrijete. Kada koristite veću količinu podataka, možemo da otkrijemo nove stvari. Šta ćemo saznati? To ostaje otvoreno pitanje – kaže Paul Flicek iz EBI-ja za BBC.