Početna Magazin Godine Metod za rano otkrivanje Alchajmerove bolesti (zasad samo za istraživanja)

Metod za rano otkrivanje Alchajmerove bolesti (zasad samo za istraživanja)

Metod za rano otkrivanje Alchajmerove bolesti za sad će biti korišćen za istraživanja, jer je metoda skupa i invazivna, a još uvek ne postoji tretman za bolest.

Međunarodni tim naučnika, čiji rad je objavljen u časopisu Lancet Neurology, razvio je metod za rano otkrivanje Alchajmerove bolesti.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Ovo će uglavnom biti korišćeno za istraživanja, jer je metoda skupa i invazivna, a još uvek ne postoji tretman za bolest.

Godine 2007, grupa istraživača, koju je koordinirao Bruno Duboa sa Francuskog instituta za zdravlje i zdravstvno istraživanje (Inserm), uvela je nove dijagnostičke kriterijume, pre svega biomarkere koji predstavljaju „istinske potpise“ bolesti, koji su prisutni od prvih simptoma.

„Do sada, trebalo je čekati smrt pacijenta da bi sa sigurnošću mogla da se utvrdi dijagnoza Alchajmerove bolesti, nakon ispitivanja lezija na mozgu. A tokom života pacijenta, može se dati mišljenje samo o verovatnoj patologiji i to samo u kasnoj fazi, na osnovu određenog ozbiljnog nivoa demencije.“

Pomoću ovih novih kriterijuma, istraživači su otkrili da „36 odsto njihovih pacijenata uključenih u kliničko ispitivanje na osnovu starih kliničkih kriterijuma nije imalo Alchajmerovu bolest“, kaže Bruno Duboa.

Nakon analize istraživanja objavljenih od 2007. godine, ovi istraživači su objavili algoritam jednostavnije i pouzdanije dijagnoze. Dijagnoza se sada zasniva na „jednom paru kliničko-bioloških kriterijuma za sve faze bolesti“. To se, u većini slučajeva, najpre zasniva na prvom sugestivnom profilu.

Preporučujemo za čitanje:

On se zatim potvrđuje ili odbacuje pomoću biomarkera. Za klinički profil, postoje tri situacije:

  • tipični slučajevi (80 do 85 odsto svih slučajeva): epizodni poremećaji dugoročnog pamćenja (nazvani amnestički sindrom) – npr. teškoća da se zapamti spisak reči čak i pomoću indikacija;
  • atipični slučajevi (15 do 20 odsto slučajeva), atrofija zadnjeg dela moždane kore ili logopenička progresivna afazija (poremećaj verbalnog pamćenja kod kog pacijent npr. ponavlja reč menjajući slogove) ili koja zahvata prednji deo mozga (što daje abnormalno ponašanje);
  • slučajevi prekliničkih stanja: asimptomatski slučajevi u opasnosti (pacijenti bez simptoma, ali za koje se slučajno sazna u okviru naučnih istraživanja da imaju pozitivne biomarkere) i presimptomatski (koji imaju genetsku mutaciju).

Jedan od dva biomarkera je neophodan da bi dijagnoza bila postavljena:

  • u cerebrospinalnoj tečnosti (dobijenoj lumbalnom punktuacijom) – abnormalni nivoi moždanih proteina (od beta amiloidnog proteina do proteina tau)
  • u mozgu snimljenim pozitronskom emisionom tomografijom PET – visoko zadržavanje amiloidnih obeleživača.

Ovaj jednostavniji i pouzdaniji algoritam je važan, pre svega za istraživanja. Pored istraživanja, upotreba biomarkera zasad ostaje ograničena na primenu kod mlađih pacijenata i kod teških ili složenih slučajeva u stručnim centrima.