Početna Magazin Godine Društvo Kanada: Nova imigraciona politika i novi bodovni sistem za imigrante

Kanada: Nova imigraciona politika i novi bodovni sistem za imigrante

Kanada: Nova imigraciona politika i novi bodovni sistem za imigrante

Kanada je važila za zemlju koja je prihvatala sve ljude koji bi postali „dobri građani države“, ali od 1. januara 2015. godine, prvenstvo imaju samo oni sa pozivnicom za posao u džepu.

Kanada je 1967. godine osmislila način da izbegne diskriminaciju i predrasude u procesu odobravanja viza za imigrante.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Sitem poena ignorisao je rasu ili državu porekla (do tada su prednost imali belci), a cenio obrazovanje, znanje francuskog ili engleskog jezika, i radno iskustvo. Tako su azijati dobili priliku da preteknu Evropljane po brojnosti dolaska u Kanadu.

Kanadski sistem rangiranja emigranata preuzeli su Australija, Novi Zeland i Singapur, ali i neke druge zemlje.

Danas je vladajuća kanadska konzervativna partija verovatno jedina na zapadnoj hemisferi koja podržava politiku primanja imigranata. Država je u oktobru 2014. godine podigla granicu primanja novih građana sa 265.000 na 285.000, i to bez bilo kakvih problema u svojoj javnosti.

Međutim, nešto se ipak menja. Od 2006. godine, kada su konzervativci došli na vlast, ideja o imigrantima koji „imaju talente za državljanstvo“ pomerila se ka ideji o imigrantima kao „radnoj snazi koja dolazi sa ponudama za posao u Kanadi“.

Od 1. januara 2015. godine kanadska vlada ide i korak dalje u tom smeru. Novi „sistem brzog ulaska“ (Express Entry system) u daleko većoj meri favorizuje one koji dolaze u Kanadu radi posla koji ih već čeka.

Ovde Kanada više nije lider, već prati politiku koju je Novi Zeland uveo 2003. godine, a Australija 2009. godine. Odluka ima smisla, ali…

Kritičari kažu da ovakav pristup pomera fokus sa građanskih vrednosti na komercijalnu logiku, a samim tim sistem postaje ranjiviji na prevare i diskriminaciju.

Dodatno, sistem opterećuje ipak desničarska vlada koja je sve tvrđa kada je reč o puštanju porodica imigranata i izbeglica u zemlju.

I stari sistem sa poenima imao je mane. Imigranti nisu doživljavali diskriminaciju na ulazu u zemlju, ali ih je ona često čekala kada bi pokušali da nađu posao. Poslodavci su prednost davali Evropljanima, i to onima koji govore engleski jezik.

Stopa nezaposlenosti imigranata u Kanadi veća je za skoro 50 odsto u odnosu na one rođene u toj zemlji.

Novi sistem bi mogao ovo da reguliše. Ujedno, vlada se tako povlači iz planiranja poslova i raznih profesija, već dopušta da trenutni zahtevi tržišta rada diktiraju i tip imigranata.

Dodatno, emigranti bivaju pravilnije raspoređeni širom zemlje, po mestima gde su našli posao, pa nisu više koncentrisani na velike gradove kao što su Vankuver, Toronto ili Montreal.

Prvi sličan pokušaj uvoza privremene radne snage za popunjavanje rupa u potrebama države nije bio uspeo. Ovo je drugi pokušaj.

„Express Entry“ rangira imigrante na skali od 1.200 poena, gde se polovina – čak 600 poena, dobija ako imate ponudu za posao iz neke kanadske provincije.

Oni koji imaju najviše poena brzo će biti pozvani da se prijave za stalni boravak po jednom od tri ekonomska programa. Ostali ostaju u bazi za slučaj da vlada bude imala potrebu za novim radnicima.

Radnici sa kvalifikacijama i dalje treba da prođu i stari sistem od 100 poena, ali on praktično postaje stvar formalnosti. Novi sistem trebalo bi da privuče inženjere, IT specijaliste i zdravstvene radnike koji su Kanadi potrebni.

Sistem više nije opterećen ni zahtevima od imigranata da dokažu da su njihove diplome i znanja odgovarajući za Kanadu, nito zahtevima od poslodavaca u Kanadi da na raspolaganju za isti posao nema nekog kanadskog državljanina.

Novi sistem smanjuje i granicu željenog godišta: najviše bodova dobija se za one u 20-im godinama, pa Ekonomist opisuje novog poželjnog radnika u Kanadi kao:

– Mladi poliglota koji je već je duže radio u Kanadi nego stariji imigranti, i ima ponudu za posao.

Zato nije ni čudo što su neki ocenili da se kanadska vlada nametnula kao najveća agencija za zapošljavanje u državi. Kritičari vide i veliku manu u tome što će nastati brojni fiktivni poslovi i poslodavci koji će služiti samo da šalju pozivnice novim emigrantima za nepostojeća radna mesta.

Pored toga, zaposleni koji je na ovaj način vezan za poslodavca u određenom vremenskom periodu, podložan je za razne zloupotrebe, pa i zlostavljanja.

Zajedno sa novom politikom, kanadska vlada zauzima tvrđi stav prema izbeglicama i starijim osobama koje žele da se priključe porodicama u Kanadi.

Za razliku od starog, novi bodovni sistem ne poznaje članove porodice (pod stavkom „adaptibilnost“) kao prednost.

Međutim, na sve kritike vlada odgovara činjenicom da novi talas emigranata ima više škole nego rođeni Kanađani. Pred ovim argumentom ostali deluju bledunjavo u svetu koji nije lak i za najbogatije, piše Ekonomist.