Jasna Petrović iz SUH-a za Penzin: Hrvatske penzije su najniže u bivšoj SFRJ!

Jasna Petrović iz SUH-a za Penzin: Hrvatske penzije su najniže u bivšoj SFRJ!

– Ja pišem Milanoviću, odgovara mi Vučić?! Pa to je fenomenalno! To je prestrašno! – priča o penzijama i penzionerima u Hrvatskoj i regionu Jasna Petrović, predsednica Sindikata umirovljenika Hrvatske u eksluzivnom intervjuu za Penzin…

Na fotografiji: Jasna Petrović, predsednica SUH-a

Jeseni 2015. godine Udruženje sindikata penzionera Srbije (USPS) učestvovalo je na Kongresu FERPA u Budimpešti. Prateći učešće USPS-a kao jedini domaći medij na toj konferenciji, imali smo prilike da upoznamo sindikalce iz drugih zemalja, među njima i predstavnike Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH). Predsednica ovog sindikata, gospođa Jasna Petrović, ekskluzivno za Penzin govori o položaju i borbi penzionera u Hrvatskoj ali i regionu.


Sindikat umirovljenika Hrvatske – SUH, osnovan je 1992. godine kao dobrovoljna, nestranačka, humanitarna organizacija civilnog društva hrvatskih penzionera, koja se sindikalnim delovanjem bori za ostvarenje socijalnih, ekonomskih i građanskih prava penzionera i starijih osoba. Na žalost, naknadno je zakonom zabranjeno da penzionisani radnici budu sindikalno organizovani, pa je SUH danas, pod istim nazivom registrovan kao nevladina organizacija.


Jasna Petrović: Naš sindikat je izrastao na akcijama za povratak duga umirovljenicima za onoliko koliko su bili zakinuti za vrijeme rata. Dobili smo na Ustavnom sudu, napisali smo zakon, i nešto više od devet milijardi kuna je vraćene tzv. starim umirovljenicima.

Penzin: Da li se situacija u Hrvatskoj po pitanju penzija i položaja penzionera promenila od ulaska u EU? Kakav je odnos hrvatske vlade prema MMF-u, insituciji za koju se u javnom mnjenju Srbije smatra da je odgovorna za stezanje kaiša srpskih penzionera?

Jasna Petrović: To što MMF traži, to ovdje niko ne šiša. Zapravo, nije i nije dobra vijest, jer MMF i Svjetska banka ne zahtijevaju smanjivanje mirovina naprosto zato što su najniže u bivšoj Jugoslaviji po svojoj relativnoj vrijednosti.

Jer mirovine se ne računaju i ne uspoređujupo iznosu, nego po odnosu prema prosečnoj plaći. To se zove relativna vrednost mirovine…

To je normalno, vi živite u svojoj zemlji… Jer druga je stvar kad Amerikanac živi na Baliju, na primjer. Pa čak i Srbin u mirovini bi živio jako dobro na Baliju. Imao bi sluškinju i mogao bi imati svoju kuću. Istina od lišća i drveća, ali imao bi dobru klimu.

Dakle, problem u Hrvatskoj je što kod nas u kontinuitetu pada udjel mirovina u prosečnoj plaći i sad smo pali na 39%, a novoumirovljeni u prošloj godini imaju udjel od samo 37%.


U Hrvatskoj, osobe koje su se penzionisale tokom 2015. godine imaju, u proseku, penziju od 2.193 kuna (oko 290 evra) što je samo 37,7 % od prosečne plate u Hrvatskoj. SUH i Matica umirovljenika Hrvatske, novembra 2015. godine, obratili su se tadašnjem ministru finansija Lalovcu saopštenjem u kome upozoravaju da će dalje smanjivanje učešća prosečne penzije u prosečnoj plati prouzrokovati poremećaje u relativnoj vrednosti penzija što će značiti nepoštovanje Konvencije br. 102 Međunarodne organizacije rada, čija je Hrvatska potpisnica.


Jasna Petrović: Mi imamo, istina, dosta dobro reguliran dijalog, hoću reći, neke pregovaračke platforme. Npr. za razliku od vas, mi imamo svoje ljude u Upravnom vijeću u – kod vas se to zove PIO, je l? Al to nema puno utjecaja, ali vas ipak drukčije tretiraju, možete insistirati da se poprave neki zakoni i na razini kompletnih slučajeva žalbe je drugačije, a k tome kad tražite da se pojave tamo neki ministri, oni se pojave…


Penzionim fondom Hrvatske (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje) upravlja Upravno veće HZMO koje je sastavljeno od devet članova koje imenuje Vlada Republike Hrvatske. Od toga, četiri predstavnika predlaže ministar zadužen za pitanja penzionog osiguranja, dva predlažu penzionerska udruženja i dva Gospodarsko-socijalno vijeće (jednog iz redova sindikata, a drugog iz redova poslodavaca) i jedan član je predstavnik Zavoda MIO.

U Srbiji, Upravni odbor RF PIO čini sedam članova: četiri predlaže ministar zadužen za pitanja PIO, a po jednog predlažu sindikat, udruženje poslodavaca i udruženje penzionera.Čak i ako bi se troje predstavnika koje ne predlaže ministarstvo (Vlada Srbije) složili oko nekog pitanja, opet bi bili nadglasani jer ministarstvo ima predstavnika više.


Jasna Petrović: Međutim, što je najvažnije, u Hrvatskoj postoji Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe u kome su samo predstavnici, faktički tri udruge – Sindikata, Matice i još smo sebi formirali Koordinaciju umirovljenika kako bismo imali jedno mjesto više – imamo praktično pet mjesta, to smo izborili,  a  s druge strane su ministri mirovinskog, rada, zdravlja, socijalne politike, kao i instiutucije, kao što je vaš PIO, pa isti takav zavod za zdravstvo, a prema našem zahtjevu dolaze i drugi ministri ili agencije.

Tamo pregovaramo o svim zakonima, ne može proć nijedan zakon o kojem mi ne raspravljamo, strategije, to je sad već ušlo u nekakvu, da kažem, demokratsku kulturu. Što je izvrsno. Hoće li takvo Nacionalno vijeće ostati i sada nakon novih izbora, vidjet ćemo.


Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe je bipartino telo Vlade Hrvatske i hrvatskih udruženja penzionera koje je konstituisano 18. januara 2013. godine. Jasna Petrović, sagovornica Penzina, tada je izabrana za potpredsednicu ovog veća.


Jasna Petrović: Ali, nažalost, ne možete spriječiti da vas, sad kad smo imali mirovinsku reformu (januar 2014) da vas ministar ne prevari. Prevari vas u zadnji čas. Recimo, model usklađivanja mirovina je kod nas užasan. Sve se dogovorite na tom Nacionalnom vijeću, i onda vam se desi da on zadrži švicarsku formulu, ali u novom pakiranju, pa smo sada praktički mi dvije godine imali zamrznute mirovine…

Kod vas je bilo usklađenje prema BDP-u neko vrijeme. E, ali mi nemamo ništa. I sad je bilo prvo usklađivanje nakon dvije godine, ali za prosječno malo više od pola eura, jedan novčić na kojem je slika mede. Sram me reći da se to uopće nazvalo usklađivanjem mirovina. Naš dogovor je bio da idemo na varijabilnu formulu, 70 prema 30, iako smo mi tražili 80 prema 20, pa da se povoljniji indeks stavlja u veću varijablu. Dakle, plaće rastu tri posto, a cijene pola posto. Onda se treba uskladiti mirovine sa 70 posto od tih tri posto. Trebalo je tako nekako funkcionirati… Ali je u zadnji čas ministar ostavio tampon-zonu u obliku stare švicarske formule.

Zbog toga što je naš ministar, iako nominalno socijaldemokrat, prema našem sudu zapravo neo-liberalnog opredeljenja i podložan bankama. Evo, otvoreno, ja to govorim i u Hrvatskoj, ja to mogu izjaviti i za vas. I taj ministar je u zadnji čas prevario…


Mirando Mrsić, hrvatski ministar rada i penzionog sistema u sada (januar 2016) već bivšoj hrvatskoj vladi, koji je takođe član Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe, sredinom 2013. godine je i sam najavljivao da će u Hrvatskoj biti uvedena nova formula usklađivanja penzija sa rastom plata i cena kako bi se ublažilo sve veće osiromašenje hrvatskih penzionera.

SUH je tada najavio, ohrabren dogovorima na Nacionalnom vijeću, da će biti napuštena švajcarska formula zbog koje se realna vrednost penzija godišnje umanjuje za oko 1,5 odsto.


Penzin: Ima mišljenja da bi i u Srbiji trebalo uvesti drugi stub. Oni koji se zalažu za to čak pominju Hrvatsku kao dobar primer. (Tekstovi o tzv. drugom stubu penzijskog osiguranja na Penzinu)

Jasna Petrović: Nemojte, ne dao bog! Čuvajte se toga.

Slovenija ga je uspela odbiti… Mi smo najgori primer, posle Kosova* koje ima šta ima, ali mi smo najgori primer u celom bivšem komunističkom bloku, jer su banke kod nas vrlo moćne.

Poljska je odustala od drugog stupnja pre godinu i pol, Češka ga nije prihvatila, uvela je, kao i Slovenija, jedan dobrovoljni stup, Slovačka ga je ukinula, Mađarska ga je ukinula u cijelosti.

Jedino ga je Estonija malo povećala, nakon dugog zamrzavanja, Latvija ga je zamrznula, Litva ga zamrzula, Rumunska ga je zamrznula, a i Bugarska razmišlja o njegovoj transformaciji u dobrovoljni. Sada se u Hrvatskoj vode teške bitke što će nova Vlada učiniti s drugim mirovinskim stupom i mi stalno dajemo izjave za medije, lobiramo…

Zapravo Hrvatska se na neki način potčinila bankama. Najgori smo slučaj. Svi drugi su odustali od takvog drugog mirovinskog stupa koji je kreiran od strane Svjetske banke kao model za postkomunističke i postdiktatorske režime; drugi su pošteno priznali da je to pogrešno i da će penzije biti manje. Nažalost, u Hrvatskoj, izgleda da su na vlasti banke. To je cijeli problem.

Penzin: Nije li tako u celom regionu?

Jasna Petrović: Moram reći, ne u tolikoj mjeri kao u Hrvatskoj, jer je došlo do vrlo čudne, još po Markoviću (Reforma Ante Markovića), nekakve privatizacije banaka kao Zagrebačke i Privredne, zapravo se ne zna ko je vlasnik tih dveju banaka. Formalno su u vlasništvu talijanskih banaka. Upravo one imaju dva jaka mirovinska fonda, kao svojevrsno privatno svoje vlasništvo. A zaposlene se uvjerilo kako su to njihovi privatni novci, iako su oni uzeti iz doprinosa za javni stup.

Na moj zahtijev na Nacionalnom vijeću, da pozovu šefove svih fondova mirovinskih, svih – društvenog i privatnih – HANFE*, ja sam rekla: Dobro, zašto nemate neko nadzorno tijelo u kojem bi sudjelovali i predstavnici radnika i predstavnici umirovljenika? Djelovali su iskreno šokirano i skočila je gospođa iz nadzornog tog tijela (HANFA) i izurlala se: „Ali oni nisu kompetentni!“. Dakle, mi smo svi budale koje daju novac bankama da one brane svoje najčešće propale portfelje i ubiru kamate od države.

Znate u čemu je poenta? Država njima plaća visoke dogovorene kamate, što im oni posuđuju novce za koje kupuju obveznice i to je strašno. Umjesto da kao Poljska, Slovačka, Mađarska… taj novac neko sa dobrim menadžerima vrti i napravi jedan dobrovoljni drugi stup. Da skratim, uzmu npr. pet milijardi kuna godišnje iz državnog javnog stupa, a onda taj isti novac posude državi uz visoke kamate kako bi mogla isplatiti mirovine. Čisti financijski inženjering.


HANFA – Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga osnovana je 2005. godine spajanjem triju postojećih nadzornih institucija: Komisije za vrijednosne papire, Agencije za nadzor mirovinskih fondova i osiguranja i Direkcije za nadzor društava za osiguranje i, na neki način, predstavlja privatne penzione fondove u Hrvatskoj.


Penzin: Šta je sa domovima za stare? Znamo da Hrvatska gradi predivne domove za stare i na obali mora, ali da li prosečan hrvatski penzioner može biti zbrinut u njima?

Jasna Petrović: Za sada smo uspijeli spriječiti izbacivanje siromašnih iz domova. Uspjeli smo jer smo se svađali i na Nacionalnom vijeću i prijetili, pisali… To smo uspjeli. Domovi jesu poskupeli, ali oni koji nisu imali za platit punu cijenu, išlo je to na socijalu, oni dopunjuju.

Međutim, činjenica je da nije još transparentno. To je pod vlasništvom županija. Koja će bit politika: da li će u domove ići siromašni, za koje bi plaćala županija ili subvencionirala država, a u privatne domove će ići bogati? Ali čekajte, ako je prosečna mirovina 2.240 u Hrvatskoj, to je recimo 290 evra, recite mi kako da plaćaju dom od 1.000 eura?

Sad, po zakonu, vi kao nezaposlena ili jedva zaposlena samohrana majka dvoje dece morate plaćati razliku cijene za dom za svoju majku ili oca, s kojima se ne morate niti slagati, jer inače vam legne ovrha na vašu eventualnu nekretninu ili idete u zatvor ako ne platite. Ako imate plaću, opet morate dati za mamu u domu razliku ili ćete svom djetetu dozvoliti da uči jezik pa da kupi neku šansu u životu sebi. Apsolutno promašeno… Nema smjera razvoja i socijalne osjetljivosti.

Što se tiče socijalne politike, mirovinskog, Hrvatska je možda među najlošijim primjerima.


SUH je upozoravao hrvatsku vlast i javnost da postoji trend smanjivanja odgovornosti države za dostojanstven život i socijalnu uključenost njenih starijih građana.

Sa druge strane, upozorili su, jasno je vidljiva svojevrsna familizacija: deljenje odgovornosti unutar porodice za rizike starosti, bolesti itd. Hrvatska, Ustavom i Porodičnim zakonom, obavezuje potomke da se brinu o osiramašenim starijim rođacima (roditeljima, bakama i dekama). To, smatra SUH, u poljuljanoj ekonomiji dovodi potomke do rizika siromaštva dok državu oslobađa socijalnih obaveza.


Penzin: I na ovom kongresu FERPA-e velika pažnja se posvećuje ženama i njihovim problemima. Koji je Vaš stav kada je u pitanju pozitivno diskiminativno pravo za žene?

Jasna Petrović: U većini zemalja postoji taj korektivni faktor u obiteljskoj odgovornosti, najčešće ženama se priznaje, ali i muškarcima u nekim zemljama. Oni to nazivaju, u engleskom jeziku crediting. Kao one su kreditirale zapravo na neki način državu svojim socijalnim angažovanjem, to je rad, to je isto neplaćeni rad zapravo, zamjenjujući državu i njene obveze i sada im se to priznaje.

Kada sam na našem Nacionalnom vijeću, prilikom rasprave o mirovinskim zakonima, prije godinu i pol, donijela cijeli popis zemalja i kako je u pojedinoj zemlji, svi su vrištali od smijeha. Objasnila sam osobno Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova koja je to prihvatila kao model, pa je počela govoriti ali naprosto se naši Balkanci jako smiju tome. Uopće, shvati da moraš kompenzirati ono što si na neki način zakinuo. Socijalne usluge u obitelji, kućni poslovi, sve to ima tržišnu cijenu.

Dakle, mi moramo imati pozitivnu diskriminaciju jer inače smo izgubili demokratiju. To je i društveni interes, ne samo da je pravično. Nažalost, nismo baš neki primer za to.

Penzin: Kakvo je iskustvo SUH-a po pitanju njihove borbe za prava penzionera i starijih lica?

Jasna Petrović: Mijenjamo i zakone. Evo npr. prošle godine u 7. mjesecu su napravili javnu raspravu od pet dana na internetu o zakonu sigurnosti u prometu. Niko nije primetio da postoji, svi smo bili na moru… Veli, sad moraš, svaki put kad si stariji od 65 godina, plaćati zdravstvene kompletne preglede i 100 eura recimo ako hoćeš produžit dozvolu.

Ja sam odmah to prijavila Pučkoj pravobraniteljici kao diskriminaciju i isti čas počela galamit. Poslali smo prijedlog izmene zakona ministru, onda mu je poslala prigovor isto pučka braniteljica – ipak je to diskriminacija, ipak je to 18% glasača, je l. I, uglavnom, na brzinu su promenili zakon – uspjeli smo!

Znači, može se. Katkad je to vrlo teško, ali mi svaka dva mjeseca u proseku imamo tužbu. Gubimo najčešće, ali žalimo se redovito.

Penzin: Kakva je saradnja penzionerskih udruženja u regionu? 

Jasna Petrović: Izvrsno surađujemo, na način da se vidimo jednom godišnje na regionalnoj konferenciji, koju nam financijski pokriju talijanske sindikalne kolege.

Vidite, mi dvije i pol godine imamo zamrznute mirovine, a  veli ministar: nisu zamrznute nego nije moglo biti provedeno usklađivanje jer bi bilo na štetu umirovljenika. Tražili smo apelom cijelom državnom vrhu, pretili smo da ćemo ići na ceste, tražimo izvanredno usklađivanje i to, na pragu 7. mjeseca, svi međunarodni mediji masovno prenesu. I šta mislite šta se desi? Javi se Vučić, veli idem krajem 8. mjeseca na pregovore sa svojim penzionerima da im jednokratno povećamo mirovine. Ja pišem Milanoviću, odgovara mi Vučić?! Pa to je fenomenalno! To je prestrašno!

Zato je jako važno što mi u regiji surađujemo. Međutim, ono što je najgore, što moramo učiti jedni od drugih o najgorim iskustvima.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *