Početna Draganova nagrada Draganova nagrada 2015. Dušan (Pirot): O putovanju po Srbiji

Dušan (Pirot): O putovanju po Srbiji

Dušan (Pirot): O putovanju po Srbiji

Priča sa Konkursa za najbolju putopisnu priču starijih u kategoriji „Najbolja priča o putovanju po Srbiji“

Fotografija iz teksta: Grad Niš

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

U sastavu i kao članovi Samostalnog sindikata „Tigra a.d.“, podružnice penzionera, učinili smo proletnji izlet sa kolegama i koleginicama penzionerima autobusom do Beograda, dana 19. maja 2013. godine.

U ranim jutarnjim časovima, pozdravljajući se i uz kafu, sok i štampu, krenuli smo iz Pirota. Lep, sunčani majski dan nagoveštavao je ugodno putovanje i druženje. Po utvrđenom planu, imali smo da posetimo Beli dvor na Dedinju, Hram Sv. Save na Vračaru, odlazak na Avalu i posetu novoizgrađenom Tornju, kao i povratak i šoping u Nišu na Bulevaru Medijana, kraj reke Nišave, a u „Disu“, koga je reklamirao naš proslavljeni as, teniser Novak Đoković. Ako dozvoli vreme putovanja, svratićemo i do Niške Banje, rodno mesto Ljubiše Samardžića, glumca i reditelja.

Kolega Milan je poneo svoju harmoniku a kao odličan pevač, krenuli smo sa pesmama i muzikom po želji svakog člana. Tako raspevani, napravili smo kratku pauzu za pušače i užinu u blizini Velike Plane. Iskusni šofer i njegov kolega, u povratku putovanja, vozili su nas ulicama Beograda. Pored Voždovca, penjući se pored Američke ambasade i neobično prostrane kuće pevačice „majke“ – Cece Ražnatović, stigli smo pred Beli dvor i tu se slikali i dogovorili o satnici posete.

Bilo je puno naroda, naših iz Republike Srpske, gostiju – Engleza, Rusa, Bugara. Ragledajući lepo uređene muzejske i izložbene postavke, diveći se umeću i mudrosti naših duhovnika, rekoše nam da su u dvoru prisutni kralj i princeza Karađorđevići. Pri crkvanoj službi i molebanu mnogi su prišli bliže da bi celivali ruke kralju i princezi poreklom iz Grčke.

Odlazeći do Hrama Sv. Oca Save Nemanjića na Vračaru, opet smo se fotografisali ispred Hrama i prošetali parkom. Dobili smo suvenire iz Velikog Hrama, razgledali ga, a u crkvi (ispred) zapalili sveće za žive i drage, a preminule. Susreli smo i poznatog a priznatog glumca i reditelja Dragana Bjelogrlića, koji je u Pirotu bio član ekipe kod snimanja Sremčeve „Zone Zamfirove“.

Radovali smo se i usponu na vrh planine Avale gde smo, svako od nas ili većina, bili kao mlađi barem jednom u životu. Parkirali smo se pored parkinga i bili u grupi izletnika iz Beograda i okoline. Stazom su se spuštali automobili i biciklisti, roštiljalo se, kupovali magneti za vrata frižidera kao uspomena na posetu. Uspon liftom na Toranj – preko 100m sigurno, divan pogled na okolinu, okolna naselja i niški put, ostavili su prelep utisak avionske panorame, a vedar dan je samo doprineo vedrom duhu i čistom pogledu.

Sišavši, u blizini Tornja smo predahnuli, ali se čula opet Milanova harmonika. Složno smo zaigrali nekoliko kola iz našeg kraja i zaintrigirali izletnike u blizini. Neizbežna pesma „Oj, devojče, Piroćanče, koj ti kupi toj kolanče, kupi mi ga ej onija prokletija, što me sinoć poljubija“, samo je upotpunila štimung.

Sišli smo sa Avale i krenuli nazad ka Nišu. Put je protekao u vedroj atmosferi uz šale i viceve kao i pojačanoj saobraćajnoj gužvi na putu.

Ušli smo u Niš i pored Tvrđave, pored Panteleja i Durlana, prešli preko mosta na Nišavi i došli iza Duvaništa ka Trošarini, razgledajući iz autobusa Bulevar Nemanjića – bivši Bulevar Lenjina, sada moderno izgrađen.

U blizini robnog centra „Merkator“ i u pravcu „Intereksporta“ parkirali smo se na prostranom parkingu „Disa“, i dogovorili vreme trajanja šopinga. Svako je izabrao neki od ova tri izazova. Galerija tepiha, salon tehničke robe, robe široke potrošnje, poslastičarnica.

Suveniri grada Niša i njegovih istorijskih spomenika Čegar tvrđava, Spomen-park Bubanj, crkve, Ćele-kula, Medijana, Narodni muzej, podsetili su nas na studentske domove gde su mnogi od nas stanovali kao studenti Univerziteta. Prisetili smo se poseta Čairu i fudbalskim utakmicama u vreme kada je „Radnički“ bio dobar tim u Prvoj ligi, ali i u Evropi, poseta tržnom centru „Kalča“ i kafa u Kazančijskom sokačetu, bureka i ručavanja u „Staroj Srbiji“, posetama Filmskim susretima i turističkim agencijama za putovanja u Grčku i Tursku.

Nastavili smo putovanje prema Niškoj Banji, udaljenoj osam kilometra od Niša. U centru smo se okupili i po grupama posetili obližnje hotele – „Radon institut za lečenje reumatskih i kardiovaskularnih bolesti“, Stacionar „Zelengora“ (ortopedija), „Terme“ – stanje posle hirurške operacije miokarda i posle ugradnje kuka i kolena. Prošli smo stazom kraj starih hotela „Partizan“ i „Ozren“.

Napuštajući Nišku Banju, izašli smo na put ka Sićevačkoj klisuri E – 85, prošli pored motela „Sićevo i vinski podrumi“, pored Crkve Sv. Petka i ušli u klisuru dugu 14 km. Iznad nas, nazirali su se Kamenički Vis, Jelašnička klisura, a nešto dalje, i put za pećinu Cerjanka (neotkriveni biser i do sada malo posećen od turista). Reka Nišava vijuga pored pruge i puta kroz Kliseru , čineći kontrast kamenitim stenama sa oblicima dvorana i divljih životinja. Prošli smo pored Bele Palanke iz čije je okoline čuveni Rajko Mitić.

Puni lepih utisaka približavali smo se cilju, Pirotu ili Šarćoju (u stara turska vremena) i kao znak dobrodošlice posle osvetljenog tunela i zidine dobro očuvanog Kalea – gradića za odbranu od svih osvajača. Neko će kući na peglanu kobasicu i ajvar, neko u Tijabaru (svojim ćilimima) – Nišava deli grad na dva dela.

Već planiramo sledeća putovanja i imamo predloge:
Babin zub (1.757m i pogled na Midžor – 2.168m) – opština Knjaževac, Kladovo, Jagodina, Vrnjačka Banja, Vlasinsko jezero ili, ka jugu, Prolom banja.

Dušan Jovanović, Pirot


Ovo je jedna od priča koje su pristigle na 1. konkurs za najbolju putopisnu priču starijihkoji je trajao od 1.1. do 1.3.2015. godine. Konkurs je zajednički projekat UG „Snaga prijateljstva – Amity“ i Bebe Kuka čiji je cilj promovisanje aktivnog starenja.
Linkove ka ostalim pričama sa Konkursa koje su objavljene na Penzinu možete naći u tekstu

Putopisne priče sa 1. konkursa za najbolju putopisnu priču starijih