Početna Magazin Godine Drugi život francuskih penzionera u Kambodži

Drugi život francuskih penzionera u Kambodži

Drugi život francuskih penzionera u Kambodži

Sve više francuskih penzionera odleće na egzotična mesta kao što je Kambodža i tamo se trajno naseljava. Ovo malo kraljevstvo nudi dobre uslove za život, ali kao i svaki, i kambondžanski novčić ima dve strane.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Fotografija: Beba Kuka, Otres plaža, Kambodža

„Po prvi put u životu, mogu biti u šorcu zimi – to je sjajno!“, oduševljava se Žan-Luj, 79-godišnji penzionisani majstor iz Vendeje, sedeći na terasi francuske pekare u Sihanukvilu, najvećem odmarališu na jugozapadu zemlje. Posle dva probna putovanja, on je sa svojom suprugom Mirej izabrao Kambodžu gde su se priključili sinu Didjeu.

„Nismo mogi više da izdržimo sa penzijom od 2.200€ mesečno. Kada se plati voda, struja i hrana, ne ostaje ništa! Veoma nas je pogodio i masakr u Bataklanu i sva ta atmosfera nesigurnosti“, priča njegova 77-godišnja supruga, penzionisana činovnica.

Njihova svakodnevica, piše francuski list La Croix, liči na onu koju su imali u Francuskoj: ustaju u devet, gledaju televizijski program, odmaraju, šetaju se… Pored toga, idu u restoran kad god požele i kupaju se u moru koje je retko kad hladnije od 25 stepeni. Žive „po kmerski“, u jednoj velikoj beloj vili koja okuplja tri generacije: njihovog sina i snaju Kambondžanku, njihove unuke od šest i sedam godina i deo tazbine.

U Kambodži, 20 odsto od 4.757 francuskih iseljenika koji su u evidenciji ambasade Francuske, pripada starijim osobama ali, u stvarnosti, verovatno ih je duplo više, jer mnogi nisu registrovani. Da bi ih privukla, Vlada Kambodže je najavila uvođenje nove vrste vize u trajanju od jedne godine koja se nakon toga obnavlja, a koja je namenjena upravo njima.

Okupljanje članova porodice je redak slučaj. Najčešće je reč o samcima i samicama, udovcima i udovicama, kao i razvedenim osobama koje u Kambodžu dolaze i u potrazi za avanturom.

Pravi primer je Bernar. Sa svojom kolibicom sa plavim kapcima i svojim jakim južnjačkim akcentom, on je napravio svoj mali sredozemni kutak u Sihanukvilu.

Bernar je spustio sidro u ovom kraljevstvu nakon iskustva sa Madagaskarom i Vijetnamom. „Kmeri su gostoprimljiviji, a i ovde možete kupiti sve na sopstveno ime“, objašnjava. Za razliku od susednih zemalja, zakon ovde strancima garantuje pravo na sticanje nekretnina, kao i pravo na osnivanje preduzeća.

Sa svojom mesečnom penzijom od 2.000 evra, ovaj penzionisani poslovođa živi „široko“ i maksimalno uživa u moru. On je kapetan jedonog brodića i pre četiri godine je pokrenuo posao sa ostrigama. To je delatnost koja mesečno može da mu donese još dodatnih 250 evra. „Dokle god sam zdrav, to će mi biti zanimanje, to mi omogućava da upoznajem ljude, a pored toga, to hrani dve porodice“, troje dece iz pretodnog braka i Sokreu, njegovu 30-godišnju suprugu.

Međutim, „bolje bi bilo da ste zdravi, ako ste penziner u Kambodži“, upozorava dr Patrik Galmiš, lekar opšte medicine u penziji koji još uvek ima svoju praksu u Pnom Penu. Sa svojom starom infrastrukturom, javni zdravstveni sistem ne uliva poverenje, i francuski iseljenici se uglavnom okreću privatnoj praksi.

„Operacija može da košta od 12.000 do 18.000 evra. Kako se taj novac ne refundira, a malo iseljenika uzima osiguranje, redovno sam svedok dramatičnih situacija“, priča. U hitnim slučajevima, postoje udruženja kao što je Udruženje za međusobnu pomoć francuskih iseljenika u Kambodži (AEFC) koja mogu da pruže pomoć.

„Pojedinci stižu ovde a nekom slikom raja u glavi, ali nakon zdravstvenih, poslovnih ili problema sa korupcijom, mogu se naći bez igde ičega!“, objašnjava Kristijan, menadžer. Prema statističkim podacima, polovina stranih penzionera nakon tri godine ode iz Kambodže. „Prilagodljivost duha, štednja, posao, istinsko interesovanje za lokalnu kulturu“, to je ono što preporučuje Kristijan pre nego što se kupi karta u jednom pravcu.


Više od milion Francuza, starijih osoba ili penzionera, živi u inostranstvu. Oni tamo ne provode samo odmor, već ponekad ostanu zauvek. U poslednjih pet godina, njihov broj se uvećao za više nego duplo.

Iako je Maroko i dalje omiljena destinacija za 50.000 Francuza, Portugalija sve više privlači jer su penzije u privatnom sektoru oslobođene poreza ako penzioner ostane više od 183 dana u zemlji.

Pored Evrope i zemalja Magreba, destinacije omiljene među penzionerima postaju sve više i više egzotične: Madagaskar, Tajland i Brazil su sve više zanimljivi francuskim penzionerima.


Mogli bi vas zanimati i tekstovi: