Početna Magazin Godine Društvo Danas ne vlada ni matrijarhat ni patrijarhat već razmažena deca

Danas ne vlada ni matrijarhat ni patrijarhat već razmažena deca

Zatvorili smo se u naš boravak, u pelene i igračke našeg deteta. Svaka poseta nam je stres. Čini nam se da spoljašnje okolnosti dodaju stres, umesto da nam kontakti s ljudima budu opuštajući…

Zagrepčanka Ljubica Uvodić Vranić koja živi u Splitu, jedna je od najangažovanijih i najuglednijih psihologa u Hrvatskoj. Uskoro izlazi njena nova knjiga pod naslovom “Neizgovorena pitanja i odgovori”, te o njoj i još ponečemu priča u intervjuu za Večernji list:

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

– Dolaze mi pametne dobrice koje su toliko investirale u neki odnos, potrošile se, da više nemaju šta dati. Nisu toga svesni nego me pitaju što bi još mogli dati, a već su dali previše. Postoji nesklad između ljudi koji daju i ljudi koji grabe. U svakoj porodici i odnosu ima onih koji su žrtve, koji tu porodicu nose, i onih koji se šlepaju. Neko vuče 70%, i sad pazite, onaj koji vuče 30% – nezadovoljan je.

– Brakovi i veze su danas krhkiji jer mladi ljudi koji se sad žene ili udaju jesu jedinci ili imaju jednog brata ili sestru. Jako su liberalno odgajani, dobili su sve što su hteli kad bi se i mrvicu rasplakali. Roditeljima su bili smisao života. Danas ne vlada matrijarhat, ni patrijarhat nego filijarhat. Na vlasti su deca kojoj su roditelji dali sve i ta deca očekuju sve i od partnera. Ali i taj partner je isto dobio sve i ima ista ta očekivanja koja u partnerskom odnosu neće zadovoljiti.

– Prema proceni Svetske zdravstvene organizacije, depresija će do 2020. godine, biti druga najraširenija bolest. Uzrok tome su kriza, gubitak nade i sustav poremećenih vrednosti, kao i sužavanje kruga. Pre ste se vikendom našli s desetoro prijatelja, posetili rodbinu, a sad imamo male, nuklearne porodice i jako smo suzili broj onih kojima se možemo obratiti u nevolji. Postali smo kapetani daljinskog i šefice krpe za brisanje prašine.

– Zatvorili smo se u naš boravak, u pelene i igračke našeg deteta. Svaka poseta nam je stres. Mislimo: najbolje mi je kad sam kući, premestim se s kreveta na kauč, otvorim vrata pa uđem u lift, iz lifta u auto, a to što ga nisam otplatio mi je isto tako negde u glavi, ali važno je da ga imam. Živimo tako da nam se čini da nam spoljašnje okolnosti dodaju stres, umesto da nam kontakti s ljudima budu opuštajući, jer nitko nije bio srećan ko je zatvoren u svoja četiri zida – priča ona za Večernji list.