Početna Magazin Godine Danas: Gde su granice oficirske časti

Danas: Gde su granice oficirske časti

Danas: Gde su granice oficirske časti

 „Kad na kasi plaćam karticom, i to uglavnom prehrambene artikle, po nekoliko puta se preračunavam da ne bih doživeo poniženje“, piše vojni penzioner za list Danas o problemima vojnih penzionera u Srbiji. Penzin ovaj tekst prenosi u celosti…

izvor: N. Stevanović, Danas

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Posle „državnog udara“ na penzionere i smanjenja mesečnih primanja u realnom iznosu oko 15 odsto, prvi put otkako sam postao oficir (1977) i vojni penzioner pukovničkog čina (2007) i sa „uključenim“ dozvoljenim minusom, i platom supruge sa višom školom na radnom mestu u opštinskoj upravi u Kovinu, neke stavke iz mesečnih rashoda (struja, telefon, internet) izmirujem od penzije za sledeći mesec.

Kad na kasi plaćam karticom, i to uglavnom prehrambene artikle, po nekoliko puta se preračunavam da ne bih doživeo poniženje, i odustao od nekog proizvoda, jer sam prekoračio dozvoljeni minus!

Posle penzionisanja nikada nisam mogao otići na more, a sem hrane i otplate na rate nekog kućnog aparata, jer stvari su posle više od 30 godina dotrajale, izmirujem samo gradske režije koje se sukcesivno povećavaju (recimo Infostan subvencionisani je za godinu dana porastao gotovo 100 odsto…) i, takođe, na rate studentske školarine.

Pitam se da li će se naše društvo ikada rešiti krize nastale posle raspada nekadašnje države SFRJ i imati takvu vladu koja najpre neće posezati za smanjenjem penzija i plata, i podizanjem cena neizbežnih usluga.

Poređenja radi samo ovogodišnja majska prosečna potrošačka korpa, s iznosom od 67.000 dinara premašuje iznos moje penzije i pre njenog smanjenja. A gde su još neizbežni lekovi koji nisu na listi!

Još dok je vojni ministar bio Dragan Šutanovac osnovica za vojne penzije je nezakonito smanjena za više od trećine, a zatim iznosi penzija su delimično usklađivani tako da se vlada sada hvata za glavu na koji način da izmiri milionska dugovanja koja je potvrdio i Ustavni sud.

A ima vojnih penzionera koji još školuju decu i iz nekog razloga nisu otkupili stan u ono vreme kada se mogao platiti par stotina nekadašnjih nemačkih maraka, a sada otplaćuju preko „Srpske banke“ i više od trećine tržišne vrednosti stana na 20 ili 40 godina (u mom slučaju neodgovarajući stan otplaćujem nešto više od 22.000 evra na 40 godina).

Samo u Beogradskom garnizonu ima oko 2.000 oficira i podoficira kojima je nerešeno stambeno pitanje.

Moja malenkost, na listi za odgovarajući stan bio sam odlaskom u penziju 171. na listi čekanja, a sada posle osam godina, i ulaska u sedmu deceniju života, na toj istoj listi sam 259. Postavlja se pitanje kakva je to lista. Deca različitog pola nikada nisu imala svoj sobičak, a sada su odrasli ljudi.

Nadležnoj upravi Ministarstva odbrane (Uprava za standard, tradiciju, i veterane), sem što ažurno vodi rang-liste usklađujući broj bodova prema ustaljenim elementima, ne pada na pamet da kroz socijalne karte preispita tu listu, a kamoli da pokrene inicijativu za prebijanje dugova za neisplaćene penzije i neotkupljene stanove.

Pitam se gde su granice oficirske časti i da li je ona samo lična stvar oficira, ili i države! Kako razumeti Aristotela kada je govorio „Nemoj se hvaliti da imaš slavnu otadžbinu, nego živi tako da je budeš dostojan“ kad penzionisani oficiri sada primaju penziju za jednu i po minimalnu potrošačku korpu iz maja 2015. godine!?