Početna Magazin Godine Borba bejbibumera protiv starosne diskriminacije na muzičkom festivalu

Borba bejbibumera protiv starosne diskriminacije na muzičkom festivalu

Borba bejbibumera protiv starosne diskriminacije na muzičkom festivalu

Organizatori jednog velikog festivala u oktobru, nisu očekivali da će naići na toliki problem onda kada su, promenivši uslove, onemogućili mnogim pripadnicima bejbibum generacije da mu prisustvuju…

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Muzički festival na otvorenom, u trajanju od tri dana, tokom oktobra 2016. godine, biće organizovan u američkoj državi Kaliforniji. Već sada, organizatori se spremaju za naredni, nadajući se da će festival održavati svake godine.

Zvanični naziv festivala je The Desert Trip, ali je odmah dobio i nadimak Oldchella (eng. „old“ – star). Na festivalu, naime, učestvuju doajeni muzičke rok scene kao što su Bob Dilan, Rodžer Vaters, Nil Jang, Pol Makartni, grupe The Rolling Stones i The Who.

Iako skupe – od 399 do 1599 dolara, 75.000 karata je „planulo“ čim su maja 2016. godine stavljene u prodaju.

Nakon što je Festival rasprodat, desilo se ono što se neretko dešava budući da organizatori sebi daju za pravo da tako nešto rade – promenjena su pravila. Iako je bilo naznačeno da mogu da se donesu sopstvene stolice na rasklapanje i ćebad, izašlo je obaveštenje da će to biti zabranjeno.

Prašinu je prvo podigao Dejvid Lazarus, novinar Los Anđeles Tajmsa, koji je skrenuo pažnju na to da su mnogi od kupaca karata ljudi kojima mogućnost sedenja tokom tri dana svirke ne predstavlja opciju, nego uslov da bi uopšte mogli da prisustvuju. Dosta je, naime, starijih ljudi kupilo karte.

Mnogi od njih, pripadnici generacije Vudstoka i generacije koja je pokrenula zamisao velikih, festivalskih koncerata na otvorenom, želeli su da još jednom uživaju u svirci muzičara koji su obeležili njihovo vreme. Odjednom, kada su se već „isprsili“ za karte, to im se otežava, ako ne i – onemogućava.

Nagađalo se zašto su uslovi za prisustvovanje Festivalu izmenjeni nakon što su karte rasprodate. Većina smatra da je u pitanju gramzivost. Pošto su videli kako se brzo i lako prodao predviđen broj karata, organizatori su poželeli da ih još puste u prodaju. A za stolice na rasklapanje treba predvideti više mesta. Ili su već rasprodali više od predviđenog broja, pa je mogućnost da se veći broj ljudi pojavi sa stolicama predstavljao bezbednosni rizik. Svejedno, uslovi su promenjeni.

Nakon članka u LA Tajmsu, i drugi mediji su posvetili pažnju ovome. Suočeni sa osudom javnosti, iako su prema onim sitnim, najsitnijim slovima, sebi omogućili da zakonski menjaju uslove i nakon prodaje karata, organizatori su rešili da ponude povraćaj novca onima koji žele da vrate karte. Ali, ne lezi vraže! Bumeri* ne žele novac, bumeri žele pravo da prisustvuju Festivalu.

Profesor Piter Drajer pozvao je čak na protest. Budući da je profesor političkih nauka, zna – protest treba da bude organizovan u skladu sa temom i ciljem. Zato poziva ljude da ponesu svoje stolice na rasklapanje i da, ako im se već zabranjuje da sede tokom Festivala, sednu ispred vile Džeja Marćana, glavnog čoveka u AEG Live-u, kompaniji koja je organizator.

Marćano je svojevremeno rekao da ljude moramo pokrenuti da više izlaze i da to možemo učiniti praveći im iskustvo izlazaka lepšim. OK, Marćano, ne moraš učiniti izlaske lepšim, samo ih nemoj otežavati. Interesantno je da Marćano nije pripadnik mlađe generacije. Napunio je 60. Ali izgleda da je počeo da zaboravlja.

Zaboravlja da je osnovna ideja, ono što je nosilo festivale 60-ih i 70-ih godina XX veka, bila sloboda da svi zajedno, bez obzira na razlike, uživamo u univerzalnom jeziku muzike. Na Vudstoku su jedni pored drugih svirali ljudi različitih rasa, na Vudstoku su jedni uz druge, u publici, plesali pripadnici različitih rasa. Muzika je tada spajala i pobeđivala rasizam. Izgleda da će sada morati da počne da se bori i protiv ejdžizma.

Po internetu su počeli da kruže i pozivi muzičarima da odbiju da sviraju ukoliko se ne ukine zabrana unošenja stolica i ćebadi na Festival. Oni bi bar morali znati muku i poštovati godine ljudi koji ih, možda, slušaju i prate već pola veka. Da podsetimo: Bob Dilan ima 75 godina, Pol Makartni – 73, Rodžer Voters – 72, Mik Džeger – 72, Kit Ričards – 72, Rodžer Daltri – 73, Pit Taunsend – 71, Nil Jang -70…

Međutim, krajem juna se pojavila i vest da je Led Zeppelin odbio sumu od 14 miliona dolara za koncert na ovom festivalu. Ovolike sume često znaju da spreče bitku za ideale. Od muzičara ne očekujemo, ali videćemo da li će vremešni vlasnici karata za ovaj festival istrajati u svojoj borbi.

Ono što nas raduje, da budemo sasvim iskreni, jeste činjenica da se o ovakvim stvarima sve više priča. Da bismo pobedili ejdžizam, prvo moramo da ga prepoznamo u svim njegovim oblicima.


* Bumer – iliti bejbibumer – pripadnik bejbibum generacije