Početna Magazin Godine Belgija: Uvođenje sistema uzbunjivanja u slučaju nestanka dementne osobe

Belgija: Uvođenje sistema uzbunjivanja u slučaju nestanka dementne osobe

Belgija: Uvođenje sistema uzbunjivanja u slučaju nestanka dementne osobe

Pojedine lokalne uprave u Belgiji razmatraju uvođenje sistema uzbunjivanja čitave zajednice nakon nestanka starije osobe obolele od neke vrste demencije. To bi trebalo da smanji broj smrtnih slučajeva usled lutanja dementnih izgubljenih osoba.

U svetu koji stari, broj obolelih od Alchajmerove bolesti nastavlja da raste. Sa brojem obolelih raste i broj onih koji strahuju da će njihov bližnji ili osoba koja im je poverena na negu – pobeći.

Otvaranjem Google oglasa na ovoj strani pomažete rad Penzina. Hvala vam unapred!

Treba znati da ova neurodegenerativna bolest ponekada nagoni obolelog da pobegne iz sopstvenog doma. Mada se veći broj pobeglih brzo pronađe, određeni broj zaista nestane i nikad ne biva pronađen.

U Belgiji se procenjuje da svaki drugi dan nestane neka starija osoba i da 10 odsto njih umire usled bekstva, piše SeniorActu.

Kako bi se izborili sa ovom situacijom (za koju je poznato da će se samo pogoršavati narednih godina sa porastom broja obolelih od Alchajmera), lokalni zvaničnici u Belgiji razmatraju uspostavljanje sistema uzbunjivanja u slučajevima nestalih starijih osoba.

U mnogim zapadnim zemljama, pa i u Belgiji, već postoji tzv. Child Alert – sistem uzbunjivanja u slučaju nestanka deteta. Child Alert se proglašava u slučaju nestanka deteta kada se sumnja da je njegov život u opasnosti. To omogućava da se građani upozore i da se skrene pažnja svima kako bi se prikupilo što više svedočanstava koja bi mogla da doprinesu brzom rešavanju nestanka. Odluka da se pokrene ovakvo upozorenje jeste isključivo u nadležnosti sudija koji su odgovorni za slučaj nestalog deteta.

Pokretanje ovakvih sistema upozoravanja kada je u pitanju nestanak starijih moglo bi da pomogne da se oni mnogo brže pronađu.

Generalno, postoje tri tipa bekstva:

  1. Prvi, koji se javlja kod nedavno obolelih. Ujutru, dok se starija osoba šeta sama, umesto uobičajenog skretanja u levu ulicu, ona skreće desno. Od tog momenta, pošto je napustila uobičajeni put koji savršeno poznaje, odjednom se nađe potpuno dezorjentisana, čak iako se nalazi samo nekoliko ulica dalje od svog doma.
  2. Drugi tip se javlja kod više uznapredovale faze bolesti. Oboleli od Alchajmera mogu da pobrkaju dan i noć. Može se desiti da u 2 ili 3 sata noću, obolela osoba poželi da ide u nabavku ili da smatra da treba da je na poslu. Tako se nađu usred noći u mestu koje poznaju, ali sve je mračno i nema nigde nikog. Tada se lako mogu sasvim uplašiti i izgubiti.
  3. Treći tip, koji se može javiti u odmaklim fazama bolesti. Oboleli se suočava sa problemima vezanim za gubitak pamćenja. Sasvim je uobičajeno za osobe u odmakloj fazi Alchajmerove bolesti da krenu u potragu za jednim od svojih roditelja. Najčešće je reč o majci.

Svako od ovih „bekstava“ dovodi i obolelog i njegovu porodicu u strašne situacije, a bekstva mogu biti i veoma opasna, mogu dovesti do pogoršanja zdravstvenih problema obolelog i čak ga dovesti u smrtnu opasnost, što je čest slučaj kod npr. zimskih bekstava u toku noći.

Zato je svaki sat veoma važan. Ponekad razlika od sat-dva može predstavljati razliku između života i smrti.